Glas naroda

DODIK TVRDI DA SE NIKAD BOLJE NIJE ŽIVJELO: A prosječnoj plati nedostaje 1.237 KM do potrošačke korpe!

Za koga se to u Republici Srpskoj nikada nije bolje živjelo? Za radnika koji svakog mjeseca računa koliko mu ostaje nakon plaćanja računa? Za penzionera koji prati svako poskupljenje? Ili za političare kojima su milijarde u budžetima postale glavno mjerilo životnog standarda?

Milorad Dodik, lider SNSD-a, nakon sjednice Predsjedništva stranke izjavio je da se u Republici Srpskoj nikada nije bolje živjelo.

Istovremeno je najavio nastavak bliske saradnje s HDZ-om, nove političke zahtjeve na nivou Bosne i Hercegovine i povećanje plata i penzija.

Njegove izjave otvaraju pitanje koje zaslužuje mnogo više pažnje od još jednog političkog saopćenja.

Šta zapravo znači bolji život i ko ga zaista osjeća?

BROJKE KOJE OTVARAJU NEUGODNA PITANJA

Prema podacima Saveza sindikata Republike Srpske, prosječna neto plata u septembru 2026. godine iznosila je 1.727 KM.

Sindikalna potrošačka korpa za isti mjesec iznosila je 2.964,10 KM.

Razlika je 1.237,10 KM.

Dakle, jedna prosječna plata pokrivala je tek 58,26 posto vrijednosti sindikalne korpe.

Naravno, sindikalna korpa predstavlja obračun troškova porodice, a ne troškove svakog pojedinačnog radnika. Zato se te dvije brojke ne mogu koristiti kao dokaz da svako domaćinstvo ima isti finansijski manjak.

Ali poređenje jasno pokazuje koliko je teško procjenjivati životni standard samo prema rastu prosječne plate.

Plate jesu rasle. To je činjenica.

Međutim, porast nominalne plate nije isto što i povećanje kupovne moći.

Ako istovremeno rastu cijene hrane, stanovanja, energenata i drugih osnovnih potreba, građani ne moraju osjetiti poboljšanje koje pokazuju statistički izvještaji.

KO ŽIVI BOLJE, A KO JOŠ ČEKA?

Dodik je naveo da bruto domaći proizvod Republike Srpske iznosi približno 20 milijardi maraka, ističući rast plata, penzija i određenih privrednih sektora.

To su pokazatelji koje treba ozbiljno razmatrati.

Ali ukupan BDP ne govori koliko novca ostaje prosječnoj porodici na kraju mjeseca.

Ne govori ni koliko ljudi radi za plate znatno niže od republičkog prosjeka.

Prema sindikalnim podacima, prosječna neto plata u trgovini tokom septembra iznosila je 1.432 KM, u prerađivačkoj industriji 1.421 KM, a u ugostiteljstvu 1.310 KM.

Zato se opravdano postavlja pitanje koliko je ekonomski rast ravnomjerno raspoređen.

Ako ukupna privreda raste, a dio zaposlenih teško podmiruje svakodnevne potrebe, onda politička tvrdnja o najboljem životu zahtijeva dodatna objašnjenja.

SARADNJA S HDZ-om I NOVI POLITIČKI USLOVI

Dok govori o ekonomskom napretku, Dodik istovremeno najavljuje nastavak bliske saradnje SNSD-a i HDZ-a.

Postavlja i zahtjeve koji se odnose na Ustavni sud BiH, odluke visokog predstavnika i buduće formiranje državne vlasti.

Političke stranke imaju pravo pregovarati o koalicijama i iznositi prijedloge institucionalnih promjena.

Međutim, takvi pregovori moraju se odvijati u skladu s Ustavom i zakonom.

Za građane je posebno važno šta će konkretno dobiti od budućih političkih dogovora.

Hoće li se ubrzati infrastrukturni projekti?

Hoće li zdravstvene ustanove dobiti bolje uslove rada?

Hoće li javni novac biti trošen transparentnije?

I hoće li politička stabilnost omogućiti privredi da otvara kvalitetnija radna mjesta?

Bez odgovora na ta pitanja koalicioni sporazumi ostaju prvenstveno dogovori političkih stranaka.

OBEĆANJA SE MJERE REZULTATIMA

Dodik je najavio povećanje penzija od približno sedam posto od početka naredne godine, kao i rast plata u prosvjeti i drugim sektorima.

Takve najave važne su za građane koji očekuju poboljšanje svojih prihoda.

Ipak, njihovu stvarnu vrijednost pokazat će usvojeni budžeti, isplate i kretanje životnih troškova.

Povećanje penzije za određeni procenat ne znači automatski i jednako povećanje životnog standarda.

Zato je uz rast primanja potrebno pratiti inflaciju, troškove lijekova, hrane i komunalnih usluga.

Na kraju ostaje jednostavno pitanje.

Može li se govoriti o najboljem životu samo na osnovu rekordnih ekonomskih pokazatelja?

Ili bi se uspjeh vlasti morao mjeriti i time koliko građana može normalno živjeti od svog rada?

Dodik ima pravo isticati rezultate koje smatra uspjehom svoje politike.

Ali javnost ima jednako pravo uporediti njegove ocjene sa stvarnim podacima o platama, cijenama i životnom standardu.

Jer ekonomija nije samo broj milijardi u statističkim izvještajima.

Ekonomija je i ono što porodici ostane kada plati sve račune.

A konačan odgovor na pitanje živi li se bolje ne može dati samo politička konferencija.

Moraju ga potvrditi i brojke i svakodnevni život građana.

Izvori:
BN televizija, 2. novembar 2026.
Savez sindikata Republike Srpske, podaci za septembar 2026.
Republički zavod za statistiku Republike Srpske.

Napomena: U pripremi teksta i pojedinih ilustracija korišteni su AI alati. Sadržaj je urednički pregledan i provjeren prije objave.

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button