KIŠA, HLADNOĆA I ŽIVOT U ŠATORU: Djetinjstvo koje nijedno dijete ne zaslužuje
Zamislite djevojčicu koja ne traži novu igračku, lijepu sobu niti poklon za rođendan. Njena porodica traži toplu odjeću i šator koji bi je zaštitio od kiše i hladnoće.
Djevojčica se zove Yara.
Na Instagram profilu yara_family5 objavljena je poruka u kojoj se navodi da je rat uništio njen porodični dom i da je pred dolazak zime ostala bez odgovarajućeg skloništa.
Porodica je pokrenula apel za pomoć kako bi joj osigurala zimsku odjeću i šator.
To su navodi iz njihove objave. Ali ono što se događa hiljadama drugih porodica u Gazi potvrđuju i međunarodne humanitarne organizacije.
KADA ŠATOR POSTANE DJEČIJA SOBA
Dok se u mnogim domovima razmišlja o uključivanju grijanja, kupovini zimskih jakni i pripremama za hladne dane, brojne porodice u Gazi razmišljaju kako spriječiti da im kiša prodre u privremeno sklonište.
Prema podacima UNICEF-a iz septembra 2026. godine, više od 1,76 miliona ljudi u Gazi živjelo je u prenapučenim mjestima raseljavanja ili neadekvatnim skloništima.
Ujedinjene nacije upozoravaju i na nedostatak šatora, tople odjeće, pokrivača i materijala potrebnih za zaštitu od zimskih uslova.
A 7. novembra obilne kiše ponovo su poplavile brojna privremena skloništa.
Za dijete to znači da ni mjesto na kojem spava nije sigurno od hladnoće i vode.
DOM NIJE LUKSUZ
U objavi Yarine porodice postoji jedna posebno teška poruka: djevojčica ne traži luksuznu kuću, nego mjesto na kojem neće drhtati od hladnoće.
Koliko se samo promijeni značenje riječi dom kada čovjek ostane bez njega?
Za nekoga je dom stan koji otplaćuje godinama. Za nekoga roditeljska kuća. Za Yaru i mnogu drugu raseljenu djecu sigurno sklonište postalo je nešto što njihove porodice tek pokušavaju osigurati.
I upravo tu prestaju velike političke rasprave, a počinje pitanje osnovne ljudske odgovornosti.
Ko će toj djeci osigurati uslove da prežive zimu?
KO ĆE ODGOVARATI ZA DJETINJSTVO BEZ SIGURNOSTI?
Humanitarna pomoć je neophodna. Ali ni najbolji šator nije zamjena za siguran dom.
Organizacije mogu dostaviti pokrivače, odjeću i hranu, ali za dugoročnu sigurnost potrebni su zaštita civila, nesmetana dostava pomoći i obnova uništenih domova.
Odgovornost za te uslove leži i na vlastima i drugim akterima koji odlučuju o sigurnosti, pristupu pomoći i obnovi.
Yarina priča podsjeća na nešto što se lako izgubi među političkim izjavama i ratnim izvještajima.
Iza svake raseljene porodice postoje djeca koja bi trebala učiti, igrati se i odrastati bez stalnog straha.
Zato pitanje nije samo hoće li Yara dobiti šator i zimsku jaknu.
Pitanje je koliko će još djece morati odrastati u šatorima prije nego što im se omogući siguran život.
Izvori: Instagram – yara_family5; Yara Community; UNICEF, 17. septembar 2026; UN OCHA, 15. oktobar 2026; Reuters, 7. novembar 2026.
