Sarajevo brani beton od privatnika: Betonske barijere protiv privatnog bezobrazluka!

U sjeni reflektora koji se još nisu ni upalili za Sarajevo Film Festival, jedan drugi spektakl je završen — i to bez crvenog tepiha, ali sa puno betona, žardinjera i inspektorske drame!

Akcija uklanjanja, kako su je neki sarkastično nazvali “Bitka za parking”, okončana je jutros ispred Narodnog pozorišta. Akteri: Općina Centar, specijalna policija, nekoliko žardinjera i, naravno, neizbježni Gospodin Mulić sa svojih čuvenih “15-ak radnika”. (Napomena: broj se nikad ne zna tačno, ali zvuči ozbiljno.)

Načelnik općine Centar, Srđan Mandić, pojavio se kao istinski “komunalni Rambo”, naoružan zakonima, inspektorkama i — moralnom nadmoći. U izjavi koja djeluje kao da dolazi iz vojnog biltena, načelnik nije štedeo riječi hvale za svoje saborce:

“Ponosan sam na vašu hrabrost i nepokolebljivost, zajedno smo prošli pakao zadnjih dana”, rekao je, kao da se upravo vratio s ratišta, a ne iz inspekcijske akcije uklanjanja željezne konstrukcije i otpada s parkinga, prenosi Slobodna.B..

Ali nije sve bilo tako idilično. Jer evo, Mulić — čovjek koji, čini se, misli da je Sarajevo privatni poligon za njegovo poslovanje — odlučio je ponovo postaviti konstrukciju na javnu površinu, iako je prošlog septembra taj isti prostor već bio zatvoren jer su — zamislite — koristili ga bez dozvole.

Da stvar bude ozbiljnija, ovog puta na scenu je morala izaći i specijalna policija. Jer kad se u BiH uklanja otpad, to više nije posao za radnike i bager — to je posao za elitu pod pancirima. Neko bi pomislio da je riječ o hvatanju bjegunaca s Interpolove potjernice, a ne o kabastom otpadu i željezu.

Prostor je sada – pazite sad – ograđen betonskim žardinjerama. Betonskim. Jer ništa ne kaže “zakon” kao cvijeće u cementu! Sljedeći korak je, naravno, povjeravanje tog istog prostora organizatorima SFF-a, jer ako već ne može parking, može makar glamur.

Načelnik Mandić još jednom poručuje: “Niko se ne smije uzdići iznad države.” Iako u Bosni, ponekad, izgleda da se svi uzdižu, samo je pitanje – koliko visoko i koliko dugo dok inspekcija ne dođe sa metrom, vrpcama i specijalcima.

Dok jedni postavljaju konstrukcije, drugi podižu zakone, a treći sade cvijeće da prikriju ruševine sukoba između privatnog interesa i javnog dobra. Ako ništa drugo, barem će prostor oko pozorišta biti najčuvanije mjesto za selfie ovog ljeta. Pod uslovom da se niko ne usudi donijeti još jednu konstrukciju. Jer žardinjere ne opraštaju.

NAPOMENA:
Ovaj slučaj otvara ozbiljna pitanja o vladavini prava, funkcionisanju lokalne uprave i načinu zaštite javnih površina u glavnom gradu. Dok jedni pokušavaju zakon sprovesti betonom i patrolama, drugi ga tumače kao prepreku ličnim interesima. Javnost s pravom očekuje transparentno, dosljedno i pravno utemeljeno djelovanje institucija – bez spektakla, ali s rezultatima. Jer ako država mora angažovati specijalce da zaštiti trotoar, jasno je da je društveni sistem već duboko urušen.