POBUNA NA AERODROMU – ČOVIĆ SE NE OGLAŠAVA: “Nećemo šutjeti dok nas gaze!”
U petak prijepodne ispred zgrade terminala Međunarodnog aerodroma Mostar, održan je jednosatni štrajk upozorenja koji je, kako poručuju radnici, samo početak borbe za dostojanstvo. Radnici su konačno odlučili dići glas – nakon godina tišine, ponižavajućih plata i konstantnih pritisaka, prekipjelo im je.
„Pritisci su ogromni. Jučer je svaki radnik dobio prijetnje da neće napredovati ako izađe na štrajk, da neće dobiti radno mjesto koje mu je obećano… I bilo bi nas još više da neki nisu podlegli pritiscima“, izjavio je Darko Buntić, predsjednik sindikata JP Međunarodni aerodrom Mostar, prenosi Bljesak.info.
Radnici su jasni – traže povećanje plata, bolje uslove rada i prestanak ignorisanja koje traje više od decenije. Trenutne plate većine zaposlenih kreću se oko 1100 KM, što je, kako tvrde, nedovoljno za pristojan život u vremenu inflacije i stalnog rasta troškova.
„Deset godina nam plata nije povećana, osim simboličnog povećanja nakon uvođenja minimalca. Ponuđeno nam je 5,5 posto – to je 58 maraka. To je čisto poniženje!“, rekao je Buntić.
Sindikati već mjesecima pokušavaju postići dogovor s upravom, ali konkretni pomaci izostaju. Njihov zahtjev za 30% povećanja plata još uvijek nije ozbiljno shvaćen, iako bi i tada, kažu, bili ispod prosjeka u Mostaru i Federaciji BiH.
Upozoravaju da će, ako se stvari ne promijene, doći do generalnog štrajka i potpunog prizemljenja svih civilnih letova – izuzeti će biti samo hitni medicinski letovi i letovi air traktora.
„Ja sam najstariji član kolektiva, radim od 1984. godine. Nikada uslovi nisu bili gori. Radnici ne traže luksuz, traže platu kojom mogu živjeti. Oni koji najviše rade, zarađuju najmanje“, ističe Mustapić, šef prihvata opreme.
Posebno su ugroženi oni koji rade na prihvatu i otpremi putnika i prtljaga – kičma svakog aerodroma, ali, kako tvrde, u Mostaru su svedeni na borbu za preživljavanje.
Radnici naglašavaju da nisu protiv uprave niti protiv razvoja aerodroma, već za to da razvoj ide ruku pod ruku s osnovnim radničkim pravima.
Ako ih nastave ignorisati – slijedi prizemljenje. I to ne samo aviona, već i lažnih obećanja.
