Petrović: “Braćo, dogovorimo se dok još imamo zemlju!”
Dok se milioni eura preusmjeravaju drugima, Bosna i Hercegovina ostaje praznih džepova, a narod pun gorčine.
Bijeljina – Gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović oglasio se dramatičnim i otvorenim apelom koji ne ostavlja ravnodušnim nijednog građanina BiH. Povod – nova šamarčina iz Brisela: Bosna i Hercegovina ostaje bez 108,5 miliona eura pomoći iz EU Plana rasta namijenjenog zemljama Zapadnog Balkana. Razlog? Klasična bosanskohercegovačka boljka – neodgovorni političari koji 20 mjeseci ne mogu da se dogovore ni oko najosnovnijih stvari.
„Zemlja čuda, apsurda, čemera i jeda“, poručuje Petrović, dodajući da su zbog svađa, prepucavanja i nerada političkih elita – projekti poput modernizacije željeznica, izgradnje puteva, digitalizacije i obnove škola – pali u vodu. Para nema. Ostajemo s makadamom i rupama, školama koje liče na ruševine i infrastrukturom iz prošlog vijeka.
Ali Petrović ne staje na brojkama. Njegove riječi idu dublje – kao hladan tuš svima koji žmire na realnost. “Šatorske fešte zamijenile su ozbiljnu diplomatiju i borbu za narod.” I dok se lideri slikaju po vašarima, gradovi propadaju, ljudi bježe, a budućnost nestaje.
„Neće nas Evropa gledati kao ravnopravne ako se mi sami ne promijenimo“, upozorava Petrović i podsjeća da nas i dalje doživljavaju kao “jeftinu radnu snagu i sirovinski resurs”, a našu zemlju kao poligon za korupciju, drogu i kriminal. Oštro, jasno i bez uljepšavanja.
Ali ono što najviše odzvanja jeste njegov poziv na zajedništvo naroda u BiH – Srba, Hrvata i Bošnjaka:
“Možda se nikada nećemo dogovoriti oko istorije, ali MORAMO se dogovoriti oko zajedničke budućnosti!”
Petrović poručuje: ili ćemo zajedno naprijed, ili će nas ostati toliko malo da ćemo svi pod jednu šljivu stati – da gledamo ono što smo nekad zvali zemljom, a danas – opustošenim tlom.
SATIRA KAO REALNOST:
Ako je iko mislio da je ovo samo još jedno “političko saopštenje”, neka pogleda stvarnost. BiH danas zaista djeluje kao „eksperimentalno bure baruta“ gdje se lideri nadmeću u „ko će više da se ne složi“. Dok drugi regioni koriste milijarde za razvoj, kod nas se slavi Dan nerada u čast dogovora koji nije postignut.
Gdje je rješenje?
Petrović kaže: u obrazovanim, poštenim, čestitim ljudima koji neće trgovati nacijom, zastavom ili foteljom. U onima koji vjeruju da domovina nije prćija, nego obaveza.
“U pamet, braćo, dok još ima nade!”, zaključuje Petrović.
I pitanje ostaje da lebdi u zraku: hoće li iko čuti? Ili ćemo svi zajedno čekati red ispred konzulata – za kartu u jednom pravcu?
