BiH jede egipatski krompir i brazilsko meso, a domaći seljak stavlja katanac na štalu!
KRITIČNA SLIKA DOMAĆE POLJOPRIVREDE: BiH NA TUĐOJ HRANI, SELJACI STAVLJAJU KATANAC NA ŠTALE
Bosna i Hercegovina danas jede sve – samo ne svoje. Na trpezama građana završava luk iz Nizozemske, krompir iz Egipta, meso iz Argentine i Brazila, pa čak i slama iz uvoza. Dok trgovci pune police robom sa svih strana svijeta, domaći seljak – nekada stub prehrambene sigurnosti – gasi farmu jednu za drugom.
Podaci su poražavajući: samo u ovoj godini na uvoz mesa potrošeno je čak 222 miliona KM, dok je izvoz iznosio mizernih 16,3 miliona. Drugim riječima, BiH uvozi 14 puta više nego što izvozi, i to u zemlji koja ima plodne doline, tradiciju stočarstva i poljoprivrednike spremne da rade.
Građani, umjesto da jedu domaće i jeftinije, plaćaju hranu duplo skuplje nego prije tri godine. Seljaci se bore sa računima, a farme zjape poluprazne. Admir Kahriman, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH, ne krije ogorčenost:
„Imali smo 6.000 grla, danas jedva 1.400. Da pokrijemo pola potreba, trebalo bi nam 80.000. Umjesto toga, uvozimo plećke i vratove, a kvalitetno meso ostaje u Evropi.“
Njegove riječi oslikavaju brutalnu realnost: domaći proizvođač može, zna i hoće – ali nema kome da proda. Sistem ne traži domaće meso, mlijeko i krompir. Trgovci gledaju samo u cijenu, prerađivači nemaju obavezu otkupa, a država se pravi da ne vidi problem.
„Farmer koji danas utovi 15 bikova, sutra može 30. Ali ako niko ne kupuje – farma se gasi“, poručuju poljoprivrednici.
I dok vlasti spavaju, BiH postaje sve zavisnija od stranog tržišta. Uvoznički lobiji cvjetaju, a domaći seljak – čovjek koji je trebao hraniti naciju – sve češće zaključava štalu i odlazi u Njemačku.
Ako se ovakav trend nastavi, uskoro ćemo jesti samo tuđu hranu, po tuđim cijenama, bez ikakve kontrole kvaliteta. A onda će biti kasno da se pitamo – ko je ubio domaću poljoprivredu?
