Poruka koju je Teheran navodno prenio Washingtonu pokazuje da jedna planinska tačka na jugu Libana više nije samo lokalno ratište. Mogući izraelski napad na uzvišenje Ali al-Taher mogao bi otvoriti novu fazu sukoba i direktnije povezati Iran, Izrael, Hezbollah i Sjedinjene Američke Države.
Prema Reutersu, koji se poziva na tri zvaničnika upoznata sa sadržajem poruke, Iran je preko Omana upozorio SAD da bi na veliku izraelsku operaciju protiv ovog položaja mogao odgovoriti snažnim napadom. Poruka je navodno prenesena sredinom augusta.
Važno je naglasiti da iranske vlasti nisu javno objavile puni sadržaj upozorenja. Zbog toga nije poznato šta bi bio cilj eventualnog odgovora niti da li je Teheran prijetio napadom na američke snage, Izrael ili druge položaje u regiji.
ZAŠTO JE ALI AL-TAHER TOLIKO VAŽAN
Ali al-Taher je planinsko uzvišenje približno 15 kilometara udaljeno od izraelske granice. Nalazi se na oko 600 metara nadmorske visine i omogućava nadzor okolnog područja, ali i povezivanje Hezbollahovih položaja na jugu Libana s područjem Iqlim al-Tuffah.
Izrael vjeruje da se ispod uzvišenja nalazi razgranata podzemna infrastruktura, uključujući komandne prostorije i skladišta oružja. Reutersovi izvori navode da se tamo, uz pripadnike Hezbollaha, nalaze i iranski vojni kadrovi. Međutim, izraelska strana tvrdi da na tom položaju nema pripadnika Iranske revolucionarne garde.
Te su tvrdnje suprotstavljene i u ovom trenutku ih nije moguće nezavisno potvrditi. Ipak, sama iranska poruka pokazuje da Teheran ovo područje smatra dovoljno važnim da zbog njega upozori Washington.
Izraelske snage zauzele su okolne položaje i, prema dostupnim informacijama, pokušavaju izolirati uzvišenje. Potpuni kopneni napad bio bi mnogo rizičniji od zračnih udara. Podzemni tuneli, minirana područja i dobro pripremljena odbrana mogli bi izraelskoj vojsci nanijeti ozbiljne gubitke.
PORUKA AMERICI NIJE SLUČAJNA
Iran se nije obratio samo Izraelu. Upozorenje je preneseno Sjedinjenim Američkim Državama jer Teheran smatra da Washington ima najveći utjecaj na izraelske vojne odluke.
To je istovremeno pritisak i pokušaj odvraćanja. Suština poruke glasi da SAD ne mogu politički i vojno podržavati Izrael, a zatim tvrditi da nisu odgovorne za posljedice izraelske operacije.
Oman je ponovo izabran kao posrednik jer godinama održava otvorene kanale s Iranom, SAD-om i drugim regionalnim akterima. Činjenica da je poruka poslana diplomatskim putem pokazuje da Teheran, uprkos prijetnji, još pokušava spriječiti napad. Država koja je već odlučila krenuti u rat obično ne ulaže veliki napor u slanje prethodnih upozorenja.
Međutim, takva komunikacija nosi i opasnost. Ako Izrael ipak napadne, Iran bi se mogao naći pod pritiskom da ispuni prijetnju kako ne bi izgubio kredibilitet pred Hezbollahom i drugim saveznicima.
LIBAN PONOVO PLAĆA CIJENU TUĐEG SUKOBA
Najveći problem jeste to što se o budućnosti juga Libana ponovo odlučuje između država i vojnih organizacija koje stanovništvo te zemlje ne može kontrolirati.
Izrael svoje operacije opravdava uklanjanjem prijetnje s granice i zaštitom stanovnika na sjeveru zemlje. Hezbollah tvrdi da pruža otpor izraelskom prisustvu i napadima. Iran nastoji sačuvati svog najvažnijeg regionalnog saveznika, dok SAD pokušava podržati Izrael bez ulaska u još širi i skuplji rat.
Između tih interesa nalazi se Liban, država iscrpljena političkim podjelama, ekonomskom krizom i dugotrajnim sukobima. Velika bitka za Ali al-Taher ne bi ostala ograničena na jednu planinu. Mogla bi izazvati nove raketne napade na Izrael, izraelske udare širom Libana i iranski odgovor koji bi uvukao američke baze u novu rundu sukoba.
Iranovo upozorenje zato ne treba predstavljati kao dokaz da je veliki regionalni rat već odlučen. To je za sada ozbiljna prijetnja prenesena iza zatvorenih vrata, prema navodima izvora upoznatih s porukom. Ipak, upozorenje otkriva koliko je prostor za pogrešnu procjenu postao uzak.
Kada se oko jednog uzvišenja ukrste izraelska vojna strategija, iranski kredibilitet, Hezbollahov opstanak i američka regionalna moć, mala operacija veoma lako može postati veliki rat. Upravo je to najopasniji dio ove priče.
Izvori: Reuters
