IZRAEL, GRČKA, KIPAR I FRANCUSKA PROTIV TURSKE? U ISTOČNOM MEDITERANU STVARA SE NOVA VOJNA SLIKA
Dok je pažnja međunarodne javnosti uglavnom usmjerena prema Siriji i drugim kriznim tačkama Bliskog istoka, u Istočnom Mediteranu odvija se proces koji bi dugoročno mogao ozbiljno promijeniti odnos snaga. Izrael, Grčka i Kipar ubrzano produbljuju vojnu saradnju, Francuska jača svoje vojno prisustvo i sporazume s Atinom i Nikozijom, a Ankara sve otvorenije upozorava da takvu arhitekturu ne može posmatrati kao bezazlenu.
Posljednjih mjeseci pojavljuju se i tvrdnje da bi ova mreža saradnje jednog dana mogla omogućiti koordiniranu operaciju protiv Turske.
Za takav konkretan plan trenutno nema dovoljno vjerodostojnih javnih dokaza.
Ali postoji nešto drugo što je mnogo važnije.
Vojna infrastruktura koja bi u ozbiljnoj krizi omogućila mnogo viši nivo koordinacije između ovih država zaista se razvija.
IZRAEL I GRČKA ULAZE U NOVU FAZU
Najnoviji dokaz stigao je 31. augusta.
Izraelsko Ministarstvo odbrane objavilo je da je s Grčkom potpisan posao vrijedan približno tri milijarde eura kojim će Izrael pomoći izgraditi grčki višeslojni sistem protuzračne i proturaketne odbrane.
Projekt nazvan Ahilov štit uključuje izraelske sisteme David's Sling, SPYDER i BARAK MX.
To je najveći izraelski odbrambeni izvozni posao u historiji odnosa s Grčkom.
Samo nekoliko mjeseci ranije dvije države potpisale su i posao vrijedan približno 650 miliona eura za izraelske raketne artiljerijske sisteme PULS.
Grčka tako ne kupuje samo pojedinačno izraelsko oružje. Ona postepeno gradi čitave segmente svoje buduće vojne arhitekture na izraelskoj tehnologiji.
Istovremeno Izrael, Grčka i Republika Kipar već imaju trilateralni plan vojne saradnje za 2026. godinu, uz dodatne bilateralne planove.
ANKARA VEĆ GOVORI O OKRUŽIVANJU
Turska ove procese prati veoma pažljivo.
Ministar vanjskih poslova Hakan Fidan otišao je toliko daleko da je javno rekao kako saradnja Grčke, Izraela i Republike Kipar ostavlja utisak stvaranja vojnog saveza i pokušaja okruživanja Turske u Istočnom Mediteranu.
Fidan je pritom naglasio da Ankara ne može ignorisati stvaranje konkretnih vojnih struktura u svom neposrednom susjedstvu.
To je važan signal.
Turska očigledno više ne posmatra saradnju ove tri države samo kroz zajedničke vojne vježbe ili energetske projekte.
Ankara pokušava procijeniti kako bi ta saradnja izgledala u slučaju ozbiljne regionalne krize.
A upravo tada u priču ulazi Francuska.
FRANCUSKA DODAJE JOŠ JEDAN SLOJ
Francuska i Republika Kipar u junu su potpisale sporazum o statusu snaga koji omogućava mnogo dublju vojnu saradnju.
Sporazum obuhvata mogućnost prisustva francuskih vojnih elemenata, zajedničke vježbe, obuku, vojnu tehnologiju i industrijsku saradnju.
Francuska istovremeno ima izuzetno snažno strateško partnerstvo s Grčkom.
Atina i Pariz rade na obnovi sporazuma o odbrambenoj i sigurnosnoj saradnji, dok grčka vojska već raspolaže francuskim Rafaleima i fregatama Belharra.
Kada se sve te veze stave na jednu kartu, turska zabrinutost postaje razumljivija.
Na zapadu Turske nalazi se Grčka.
Na jugu Kipar.
Dalje prema jugoistoku Izrael.
Francuska istovremeno razvija vojnu saradnju i s Atinom i s Nikozijom.
To još nije dokaz postojanja četveročlanog saveza protiv Turske.
Ali jeste geopolitička konfiguracija koju Ankara teško može ignorisati.
POSTOJI LI PLAN IZNENADNOG NAPADA
Tu treba biti posebno oprezan.
Tvrdnje o pripremama zajedničke iznenadne vojne operacije protiv Turske trenutno nisu potkrijepljene dokazima dovoljnim da ih predstavimo kao činjenicu.
Nema javno potvrđenog zajedničkog operativnog plana Izraela, Grčke, Kipra i Francuske za napad na Tursku.
Nema ni vjerodostojne potvrde da su politički lideri ove četiri države donijeli takvu odluku.
Ali vojni savezi ne postaju važni tek kada neko potpiše plan napada.
Važna je sposobnost.
Zajedničke vježbe stvaraju interoperabilnost. Kupovina kompatibilnih sistema olakšava razmjenu podataka. Protuzračna odbrana povećava sposobnost zaštite teritorije. Sporazumi o statusu snaga omogućavaju lakše raspoređivanje stranih vojnika.
Drugim riječima, danas se možda ne gradi plan za rat protiv Turske, ali se gradi infrastruktura koja bi u nekoj budućoj krizi omogućila mnogo bržu vojnu koordinaciju nego prije nekoliko godina.
TURSKA IMA OGROMAN ADUT
Postoji, međutim, činjenica koja ozbiljno ograničava scenarije otvorenog rata.
Turska nije mala regionalna država.
Ima jednu od najvećih vojski NATO-a, snažnu domaću vojnu industriju, razvijenu proizvodnju dronova, raketa i ratnih brodova te izuzetno važan geografski položaj.
Još važnije, Grčka, Francuska i Turska članice su NATO-a.
Direktan rat između njih predstavljao bi jednu od najvećih unutrašnjih kriza u historiji Alijanse.
Zbog toga je mnogo realniji scenario dugotrajnog nadmetanja, odvraćanja i stvaranja protivteže nego unaprijed planirani veliki napad na Tursku.
ISTOČNI MEDITERAN POSTAJE NOVA ŠAHOVSKA TABLA
Iza svega stoje mnogo dublji interesi.
Tu su Kipar, sporovi Grčke i Turske oko pomorskih zona, energetski pravci, kontrola Istočnog Mediterana, izraelska sigurnost, francuski interes za prisustvo u regiji i turska ambicija da ostane dominantna regionalna sila.
Izrael dodatno otvoreno govori o potrebi stvaranja šire regionalne sigurnosne arhitekture.
Direktor izraelskog Ministarstva odbrane Amir Baram nedavno je govorio o širem savezu koji bi se protezao od Indije, preko Ujedinjenih Arapskih Emirata, do Grčke i Kipra.
Tursku pritom nije spomenuo.
To možda govori više od dramatičnih tvrdnji o tajnim planovima.
Pravo pitanje zato nije spremaju li Izrael, Grčka, Kipar i Francuska sutra napad na Tursku.
Za takvu tvrdnju trenutno nema dovoljno dokaza.
Mnogo ozbiljnije pitanje glasi drugačije.
Da li se oko Turske postepeno stvara mreža država čije će vojske za nekoliko godina biti mnogo povezanije, kompatibilnije i sposobnije zajednički djelovati nego danas?
Odgovor na to pitanje sve više izgleda potvrdno.
A upravo zato bi Istočni Mediteran, dok svijet gleda prema Siriji i drugim krizama, mogao postati jedna od najvažnijih geopolitičkih šahovskih tabli narednih godina.
Izvori: Anadolu Agency.
