Šest mjeseci nakon odluke Washingtona da se, prema navodima iz dostavljenog materijala, pridruži izraelskim napadima na Iran, sukob više ne izgleda kao kratka vojna operacija. Naprotiv, prerastao je u problem koji istovremeno pritišće američku vanjsku politiku, tržište energenata i političku poziciju predsjednika Donalda Trumpa pred kongresne izbore.
Materijal, koji se poziva na Reuters, opisuje administraciju koja javno zaoštrava ton prema Teheranu, ali u praksi pokazuje oprez pred potezima koji bi mogli proširiti sukob i dodatno podići cijenu nafte. Ključno pitanje sada nije samo kako nastaviti pritisak na Iran, nego postoji li izlaz iz krize bez većeg vojnog i političkog gubitka.
OD KRATKE OPERACIJE DO DUGOTRAJNE KRIZE
Trump je, prema navodima iz materijala, ranije procjenjivao da bi sukob mogao trajati četiri ili pet sedmica. Međutim, sedmice su se pretvorile u mjesece, dok pregovori s Teheranom ostaju zakočeni.
Američki predsjednik opravdava pritisak na Iran potrebom da se spriječi razvoj nuklearnog oružja. Ipak, što sukob duže traje, to je teže održati sliku ograničene i privremene akcije. Vojna kampanja nosi rizik šire regionalne eskalacije, a svaki novi potres na tržištu energije direktno se osjeti na američkim benzinskim pumpama.
U materijalu se navodi da Washington najavljuje politiku „nulte tolerancije“ prema iranskim minama u Hormuškom moreuzu, kao i nove ekonomske mjere protiv Teherana. No, istovremeno se ističe da najavljeni pritisak zasad nije praćen potezima koji bi značajno proširili sukob.
KINA JE GRANICA KOJU WASHINGTON NE DIRА
Najvažniji znak američke suzdržanosti, prema ovoj analizi, jeste izostanak ozbiljnijeg udara na kinesku kupovinu iranske nafte. Kina je najveći kupac iranske nafte, a sankcioniranje tog kanala moglo bi imati posljedice daleko izvan odnosa Washingtona i Teherana.
Takav potez mogao bi dodatno poremetiti tržište i pogurati cijene nafte naviše. To je politički osjetljivo za Bijelu kuću, posebno ako su cijene goriva već visoke, kako se tvrdi u dostavljenom tekstu. Zato se sada nazire strategija u kojoj se prijetnje velikim udarima smjenjuju s ograničenijim ekonomskim pritiskom i pokušajima da se diplomatski kanali održe otvorenim.
To, međutim, ne rješava osnovni problem: ekonomski pritisak može smanjiti neposredni vojni rizik, ali ne garantuje politički rezultat niti automatski vraća pregovore za sto.
RAT, GORIVO I IZBORNA RAČUNICA
U domaćoj politici cijena dugotrajnog sukoba može biti visoka. Dostavljeni materijal navodi da birači negativno gledaju na rat i na upravljanje ekonomijom, te da je Trumpov rejting pao od početka sukoba. Te brojke, kao i podatke o rastu cijena benzina, potrebno je dodatno provjeriti prije objave.
Dodatni teret predstavlja i spor SAD-a i Kanade, koji bi, prema tekstu, mogao prerasti u novu rundu uzajamnih carina. To bi posebno pogodilo američke savezne države snažno povezane s trgovinom preko sjeverne granice, poput Michigana, Mainea i Ohija.
Trumpova administracija tako se nalazi između dva neugodna izbora: pojačati pritisak na Iran uz rizik većeg rata i skuplje energije, ili tražiti politički prihvatljiv kompromis koji bi se kod kuće mogao predstaviti kao uspjeh. Nakon pola godine sukoba, upravo je taj izlaz sve teže pronaći.
Izvor: Reuters
