Dok se u Srbiji još nagađalo kada će biti održani izbori, odgovor je, izgleda, već imala izvjesna Verica iz Novog Goražda. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavljuje izbore kada procijeni da je vrijeme, ali Verica je, ako je vjerovati objavljenom snimku, raspored dobila nešto ranije, više na magazinu Radar.
Posmatračka organizacija CRTA objavila je audiosnimak telefonskog razgovora u kojem žena, predstavljena kao Verica, govori da već duže vrijeme radi „teren“ u Višegradu.
„Očitavam lične karte Republike Srbije za prijavu za glasanje ovdje u Višegradu“, čuje se na snimku.
Prema njenim riječima, građani s državljanstvom Srbije neće morati putovati u Srbiju jer bi biračko mjesto trebalo biti otvoreno u srednjoj školi u Višegradu.
Ma, je li to moguće? Dok prosječan građanin nekoliko puta provjerava gdje mu je biračko mjesto, izborna logistika već prelazi granice, obilazi kuće i očitava dokumente. Još malo pa će uz račun za struju stizati i poruka: „Vaš glas je uspješno obrađen.“
Glasanje u BiH nije sporno, ali organizacija jeste
Građani Srbije koji žive u inostranstvu imaju zakonsko pravo prijaviti se i glasati u diplomatsko-konzularnim predstavništvima ili na drugim određenim biračkim mjestima. Za prijavu je potrebna kopija ili očitana važeća lična karta ili pasoš Srbije.
Dakle, samo otvaranje biračkog mjesta u BiH nije dokaz izborne prevare.
Ozbiljno pitanje je ko sistematski obilazi teren, prikuplja podatke iz ličnih dokumenata, kome ih dostavlja i da li je cijeli postupak povezan s vladajućom strankom. Ako građane prijavljuju nepoznate ili politički angažovane osobe, onda više ne govorimo samo o ostvarivanju biračkog prava, nego o mogućoj organizovanoj kontroli birača i njihovih podataka.
Autentičnost kompletnog snimka i identitet žene trebaju utvrditi nadležne institucije. Ipak, sadržaj je dovoljno ozbiljan da zahtijeva odgovor izbornih organa Srbije, ali i institucija BiH. Nije nevažno ako neko po bh. gradovima masovno očitava dokumente strane države i pravi evidencije potencijalnih birača.
Nova taktika imala bi i praktičnu korist za vlast u Beogradu. Umjesto autobusa punih zbunjenih ljudi koji lutaju glavnim gradom i završavaju na društvenim mrežama, glasači bi bili obrađeni i raspoređeni tamo gdje žive. Nema autobusa, nema snimaka – a glasovi uredno stižu. Digitalizacija, samo na balkanski način.
Od biračkih spiskova do špijunskih programa
Priča postaje ozbiljnija kada se posmatra uz ranije nalaze o nadzoru novinara i aktivista u Srbiji. Amnesty International dokumentirao je korištenje programa NoviSpy na telefonima pojedinih novinara i aktivista nakon što su uređaji bili u rukama policije.
Takav softver može pristupati porukama, fotografijama i lokaciji te aktivirati mikrofon ili kameru. Amnesty je naveo da NoviSpy s velikom sigurnošću povezuje s Bezbednosno-informativnom agencijom, dok su srbijanske institucije osporavale optužbe.
Drugim riječima, savremena predizborna kampanja više se ne vodi samo plakatom, sendvičem i autobusom. Sada imamo očitavanje dokumenata, digitalne baze i telefone koji možda slušaju više nego njihovi vlasnici.
Požar i zakon nisu dokaz zavjere
Dostavljeni tekst povezuje i veliki požar u Deliblatskoj peščari s izmjenama zakona koje omogućavaju promjenu namjene izgorjelog šumskog zemljišta kada se utvrdi javni interes za infrastrukturni projekat.
Vremensko poklapanje svakako izaziva sumnju i opravdava traženje potpune transparentnosti. Međutim, trenutno nema dokaza da je požar namjerno izazvan radi gradnje. To bi bilo neodgovorno predstaviti kao utvrđenu činjenicu.
Ono što jeste činjenica jeste da zakonski izuzetak postoji i da javnost ima pravo znati ko će određivati „javni interes“, za koje projekte i pod čijim nadzorom.
Snimak iz Višegrada ne dokazuje sam po sebi da je formirana velika tajna izborna operacija. Ali otvara više nego dovoljno pitanja. Ko je Vericu ovlastio? Ko plaća njen terenski rad? Gdje završavaju očitani podaci? Jesu li građani informirani ko obrađuje njihove dokumente?
Ako je sve zakonito, odgovori bi trebali biti jednostavni. Ako odgovora nema, onda će građani s pravom zaključiti da izborna mašinerija radi bolje od većine javnih službi – stiže na kućnu adresu, prelazi granicu i nikada ne kasni.
Izvori:SB/CRTA/Nova.rs, Radar
