„DIKTATURA JE ZAVLADALA SRBIJOM“: Brnabić napala Studentsku listu zbog mjera protiv televizija
Ana Brnabić je 4. novembra na konferenciji u Skupštini Srbije optužila Studentsku listu za uspostavljanje diktature, reagujući na mjere Regulatornog tijela za elektronske medije prema televizijama Informer i Prva.
„Diktatura je zavladala Srbijom, diktatura Studentske liste i plenumarskih komesara“, rekla je Brnabić.
Odluke REM-a predstavila je kao gušenje medijskih sloboda i disciplinovanje neposlušnih televizija. Njene tvrdnje o političkoj kontroli regulatora predstavljaju optužbe koje zahtijevaju dokaze.
KAZNA NIJE AUTOMATSKI DIKTATURA
Dobro, hajde da razdvojimo dvije stvari. Sloboda medija mora važiti i za televizije čija nam se uređivačka politika ne sviđa. Informer i Prva imaju pravo na zakonit postupak, obrazložene odluke i mogućnost da ih osporavaju.
Ali sloboda medija ne znači da televizija ne odgovara za ono što emituje. Regulator postoji upravo zato da nadzire poštivanje pravila. Sama činjenica da je izrekao mjeru nije dokaz diktature, kao što ni postojanje regulatora nije garancija da je svaka njegova odluka ispravna.
Zato su presudni obrazloženje, dokazi i dosljedna primjena istih kriterija. Ako je REM postupao po političkom nalogu, to treba dokazati. Ako je televizija prekršila pravila, politička bliskost ne smije joj služiti kao zaštita.
JEDNAKA MJERILA ZA SVE
Brnabić ima pravo kritikovati REM. Međutim, kada izgovori da je zemljom zavladala diktatura, duguje javnosti više od nezadovoljstva odlukom koja pogađa određene televizije.
Treba pokazati ko je naredio nezakonito postupanje, kako je izvršen pritisak i kojim je dokazima to potkrijepljeno. U suprotnom, teška optužba ostaje politička parola.
Isto mjerilo važi za Studentsku listu. Izborna podrška nikome ne daje pravo da uređuje televizijske programe ili naređuje nezavisnim tijelima kako da odlučuju.
Građanima trebaju mediji koji mogu kritikovati vlast i regulator koji smije sankcionisati kršenje pravila. Oboje mora biti zaštićeno od stranačkih interesa.
Pravi test slobode je jednostavan: smije li medij kritikovati moćne, ali i odgovarati kada prekrši pravila? Ko prihvata samo polovinu tog pravila, brani svoje saveznike, a ne slobodu medija.
