JD VANCE TVRDI DA SUKOB S IRANOM NIJE RAT: Bombe padaju, brodovi su napadnuti, ali Washington bira druge riječi
Američki potpredsjednik JD Vance izjavio je da sukob između Sjedinjenih Američkih Država i Irana ne bi nazvao ratom, iako dvije države već mjesecima razmjenjuju napade, američka vojska bombarduje ciljeve u Iranu, a Teheran ugrožava pomorski saobraćaj kroz Hormuški moreuz.
„Ne bih to nazvao ratom. Trenutno nema aktivne razmjene vatre“, rekao je Vance 3. septembra na konferenciji u Bijeloj kući. Priznao je da je bilo novih izbijanja sukoba, ali je ustvrdio da su velike borbene operacije završene nakon približno šest sedmica.
Kada su ga novinari upitali hoće li sukob biti okončan prije američkih izbora u novembru, Vance nije ponudio rok. Odgovornost je prebacio na Teheran, poručivši da bi Irance trebalo pitati kada će prestati napadati brodove i utjecati na svjetsko energetsko tržište.
RAT KOJI SE NE SMIJE NAZVATI RATOM
Vanceova izjava otvara jednostavno pitanje: ako dvije države bombarduju jedna drugu, gube ljude, raspoređuju desetine hiljada vojnika i ugrožavaju jednu od najvažnijih energetskih ruta na svijetu, šta još mora da se dogodi da bi Washington upotrijebio riječ rat?
Američka administracija očigledno pravi razliku između velike, neprekidne ratne kampanje i sadašnje faze povremenih udara. Međutim, odsustvo pucnjave u trenutku održavanja konferencije ne znači da oružani sukob ne postoji. Posebno nakon što su SAD i Iran upravo ove sedmice ponovo razmijenili napade.
Washington trenutno ima više od 50.000 vojnika i značajne pomorske snage na Bliskom istoku. Američki avioni izvode udare na iranske ciljeve, dok Iran napada brodove i položaje povezane sa SAD-om i njegovim saveznicima. Obim borbi možda jeste manji nego na početku operacija, ali to ne pretvara projektile u diplomatske poruke.
Vanceova formulacija zato više liči na političko upravljanje štetom nego na stvarni opis situacije.
ZAŠTO BIJELA KUĆA IZBJEGAVA RIJEČ RAT
Riječ rat nosi veliku političku cijenu. Amerikanci tada počinju postavljati pitanja o cilju operacije, broju žrtava, troškovima, ovlaštenjima predsjednika i strategiji izlaska.
Za administraciju Donalda Trumpa posebno je neugodno što je sukob ušao u sedmi mjesec. Ranije poruke da će operacija biti kratka sve je teže uskladiti sa stvarnošću. Nema konačnog sporazuma, nema jasnog roka za povlačenje, a napetosti u Hormuškom moreuzu i dalje povećavaju cijene energije.
Nazivanje sukoba ograničenom operacijom omogućava Bijeloj kući da istovremeno tvrdi da je ostvarila vojne ciljeve i izbjegne priznanje da se Amerika nalazi u dugotrajnom ratu bez jasnog završetka.
Postoji i ustavno pitanje. Američki Kongres ima ovlaštenje da objavljuje rat, dok predsjednik kao vrhovni komandant može narediti određene vojne operacije. Administracije različitih stranaka decenijama su koristile izraze poput operacija, intervencija i ograničena akcija kako bi opravdale upotrebu sile bez formalne objave rata.
Promjena naziva, međutim, ne mijenja ono što se događa na terenu.
HORMUZ JE POSTAO GLAVNA TAČKA SUKOBA
Vance tvrdi da je trenutni američki cilj zaštititi komercijalnu plovidbu i spriječiti Iran da poremeti transport nafte kroz Hormuški moreuz. To područje je presudno za svjetsku trgovinu energentima, pa svaki ozbiljniji zastoj može povećati cijene goriva daleko izvan Bliskog istoka.
Washington poručuje da s Teheranom neće pregovarati dok Iran ne prestane napadati brodove. Iran, s druge strane, američke operacije predstavlja kao agresiju i svoju kontrolu pomorskih ruta koristi kao sredstvo pritiska.
Tu nastaje opasan krug. SAD tvrdi da napada kako bi osigurao plovidbu, Iran odgovara jer smatra da je napadnut, a zatim Washington nove iranske poteze koristi kao opravdanje za nastavak vojnih operacija.
Bez diplomatskog kanala teško je vidjeti kako će taj krug biti prekinut.
Saznaj više..
TEHERAN POD SVE VEĆIM PRITISKOM: Izrael otkrio čega se sada najviše pribojava
IME NE MIJENJA STVARNOST
Može se raspravljati o tome je li riječ o punom ratu, ograničenom oružanom sukobu ili nizu vojnih operacija. Ali tvrdnja da to nije rat zvuči neuvjerljivo ljudima koji žive pod prijetnjom novih udara, porodicama poginulih vojnika i civilima čiji su domovi pogođeni.
Vance je vjerovatno želio poručiti da Amerika nije u velikoj kopnenoj invaziji i da trenutno ne vodi neprekidne borbe. To je važna razlika, ali nije dovoljan razlog za umanjivanje ozbiljnosti sukoba.
Najveći problem nije izbor riječi, nego odsustvo odgovora na osnovna pitanja: Šta je konačni američki cilj? Pod kojim uslovima će operacije prestati? Postoji li politički izlaz ako Iran ne prihvati zahtjeve Washingtona?
Ako vlast ne može reći kada će sukob završiti, ali uporno tvrdi da rat nije ni počeo, onda javnost ne dobija strategiju. Dobija samo pažljivo odabranu riječ kojom se neprijatna stvarnost pokušava učiniti manje opasnom.
Izvori: Reuters, Associated Press, The Guardian, Al-Monitor
