Ekonomija

KINA PRAVI BENZIN BEZ SIROVE NAFTE

Kina je u Šandongu testirala proizvodnju benzina od ugljen-dioksida i vodonika. Kinesko brodogradilište Jiangnan predstavilo je i projekat nuklearnog kontejnerskog broda koji bi mogao ploviti bez mazuta. Oba projekta privlače pažnju, ali razmjere kineske zavisnosti od nafte najbolje pokazuje jedna brojka. Kina je 2025. uvezla rekordnih 11,6 miliona barela sirove nafte dnevno.

Zašto Peking traži više opcija

Velik dio kineskog uvoza nafte stiže tankerima. Jedna od ključnih ruta vodi kroz Malajski moreuz, koji povezuje Indijski i Tihi okean. U slučaju prekida plovidbe dio tankera mogao bi koristiti druge prolaze, ali duže rute znače više vremena na moru i veće troškove prevoza. Zato Kina ima ekonomski razlog da smanji potrebu za uvoznom naftom čak i kada je može kupiti od više dobavljača.

Benzin se može napraviti. Koliko košta?

Institut za hemijsku fiziku u Dalijanu objavio je 2022. da je pilot-pogon u Šandongu završio probni rad. Postrojenje je projektovano za proizvodnju 1.000 tona benzina godišnje. Postupak koristi ugljen-dioksid kao izvor ugljika, a vodonik kao drugu sirovinu. Probni rad potvrđuje da se gorivo može proizvesti tim postupkom. Cijena po litru pri velikoj proizvodnji ostaje otvoreno pitanje.

Ako se vodonik dobija razdvajanjem vode pomoću struje, cijena električne energije direktno utiče na cijenu goriva. Treba platiti i nabavku i pripremu CO₂, opremu i rad postrojenja. Kada se takav benzin sagori u motoru, CO₂ ponovo izlazi kroz auspuh. Ukupne emisije zato zavise i od porijekla struje, vodonika i ugljen-dioksida.

Reaktor je testiran na kopnu, brod je projekat

Eksperimentalni reaktor TMSR-LF1 u kineskoj provinciji Gansu ima dva megavata toplotne snage. Istraživači su u njemu demonstrirali pretvaranje torijuma u uranijum-233, koji može služiti kao nuklearno gorivo. Jiangnan je zasebno predstavio koncept broda kapaciteta 24.000 standardnih kontejnerskih jedinica, s reaktorom na rastopljene soli.

Takav bi pogon smanjio potrebu za redovnim ukrcavanjem brodskog goriva. Brodaru bi računica ipak zavisila od cijene gradnje, održavanja, osiguranja i toga u koje bi luke brod mogao pristati. Predstavljeni koncept još ne daje podatke o troškovima redovne komercijalne plovidbe.

Prvi veći efekat ovakvih tehnologija mogao bi se vidjeti tamo gdje je naftno gorivo najteže zamijeniti, poput brodarstva i avijacije. Koliko će to promijeniti potražnju za naftom zavisit će od cijene i obima proizvodnje. U Šandongu je dokazano da se benzin može proizvesti. Za tržište je presudno može li se proizvoditi u dovoljno velikim količinama po cijeni koju su kupci spremni platiti.

Napomena: U pripremi teksta i pojedinih ilustracija korišteni su AI alati. Sadržaj je urednički pregledan i provjeren prije objave.

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button