TESLA KAO PRODUŽNI KABL POLITIKE
Umjesto da se o Tesli govori kao o čovjeku koji je zadužio čovječanstvo, Dodik ga uvodi u političku kolonu zajedno s carem Dušanom, knezom Lazarom, Vukom Karadžićem, Dositejem, Pupinom, Milankovićem i “junacima koji su branili srpsko ime”.
Drugim riječima, čovjek koji je osvijetlio svijet u Dodikovom tekstu postaje još jedna sijalica u političkom izlogu SNSD-a.
Tesla je bio naučnik svjetskog formata. Njegova vrijednost nije u tome da ga danas političari razvlače kao zastavu na predizbornom skupu, nego u tome što je ostavio izume, ideje i vizije koje pripadaju cijelom čovječanstvu.
Ali na Balkanu ni struja ne može proći bez nacionalnog brojila.
I čim se spomene Tesla, odmah kreće vječna rasprava: čiji je, ko ga svojata, ko ga otima, ko ga krade. Kao da je Tesla trafo-stanica pa je treba upisati u katastar jedne politike.
TVRTKO, KRSTOVI I DODIKOV SKOK U STRANU
Najzanimljiviji dio Dodikove kolumne nije ni Tesla. Najzanimljivije je kako je uspio iz Tesle preskočiti na Sarajevo i kralja Tvrtka.
Dodik tvrdi da se u Sarajevu maše “hrišćanskom zastavom srpskog kralja Tvrtka” s koje su uklonjeni krstovi. Tu već ulazimo u onaj dobro poznati teren gdje se historija ne čita, nego razvlači kao harmonika: malo srednji vijek, malo vjera, malo narod, malo današnja politika.
Zastava s ljiljanima veže se za srednjovjekovnu Bosnu i dinastiju Kotromanića, a posebno se povezuje s vremenom kralja Tvrtka I. Ona jeste historijski bosanski simbol, a današnje političke borbe oko nje više govore o sadašnjosti nego o samom srednjem vijeku.
Ali Dodik naravno ne kaže: “Bosna ima složenu historiju, Tvrtko je dio srednjovjekovne bosanske državnosti i različite strane ga danas različito tumače.”
Ne. To bi bilo previše dosadno.
Dodik kaže: “srpski kralj”, “uklonili krstove”, “otimaju nam istoriju”.
I eto gotove političke supe. Malo Tesle, malo Tvrtka, malo Sarajeva, malo zavjere. Promiješati, servirati narodu uz poruku da je sve srpsko ugroženo.
POLITIČKA STRUJA BEZ UZEMLJENJA
Satira je u tome što Dodik Teslu koristi kao simbol svjetlosti, a onda tekst napuni starim mrakom balkanske politike. Umjesto da iz Tesle izvuče poruku o znanju, obrazovanju, nauci, mladima, laboratorijama, univerzitetima i budućnosti, on ga pretvara u dokaz da se “srpsko ime” mora braniti od svih.
To je možda najveći problem.
Tesla je gledao decenijama ispred svog vremena. Dodik, kad govori o Tesli, gleda nekoliko vijekova unazad, pa još bira samo one dijelove historije koji mu trebaju za dnevnu politiku.
Zamislite da se Tesla danas pojavi i čuje kako se njegovo ime koristi u regionalnim svađama oko identiteta, zastava, krstova i političkih poena. Čovjek koji je sanjao bežični prenos energije vjerovatno bi tražio da ga se bežično isključi iz ove rasprave.
Jer Tesla nije izmislio naizmjeničnu struju da bi političari na Balkanu proizvodili stalnu napetost.
HISTORIJA KAO PRIVATNO VLASNIŠTVO
Dodikova kolumna pokazuje jednu staru naviku regionalnih političara: historiju tretiraju kao privatnu imovinu. Sve što im odgovara, prisvoje. Sve što im ne odgovara, proglase krađom.
Tesla je srpski genije, ali i svjetski naučnik.
Tvrtko je srednjovjekovni bosanski kralj, a ne jednostavan lik za današnje nacionalne etikete.
Ljiljani su historijski simbol Bosne, ali su danas i politički simbol oko kojeg se vode savremene borbe.
Sve to može stati u jednu ozbiljnu rečenicu. Ali ozbiljna rečenica ne diže temperaturu. Ne pravi neprijatelje. Ne drži narod u stalnom osjećaju opsade.
A Dodikova politika bez osjećaja opsade ne bi imala isti napon.
Zato mu stalno trebaju “oni” koji nešto otimaju, brišu, napadaju, preimenuju i ponižavaju. Ako nema neprijatelja, mora se proizvesti. Ako nema krize, mora se izmisliti. Ako je tema Tesla, ubaci Tvrtka. Ako je tema nauka, završi na Sarajevu. Ako je tema budućnost, vrati sve u rovove prošlosti.
OD TESLE DO DNEVNE POLITIKE
Da je Dodik samo rekao: “Nikola Tesla je ponos srpskog naroda i genije koji pripada čovječanstvu”, malo ko bi imao šta prigovoriti. To bi bila pristojna, tačna i odmjerena poruka.
Ali ne. Mora se dodati Hrvatska, Sarajevo, Tvrtko, krstovi, ugroženost, Republika Srpska i “kompleks inferiornosti” onih koji navodno ne mogu podnijeti srpske uspjehe.
To više nije tekst o Tesli.
To je politički govor presvučen u rođendansku čestitku.
I tu je suština. Dodik ne obilježava Teslu da bi govorio o nauci. On koristi Teslu da bi ponovo učvrstio priču o srpskom narodu kao vječito napadnutom, vječito ugroženom i vječito prinuđenom da se brani.
A ta priča je politički korisna. Dok narod sluša o tome ko mu otima historiju, manje pita ko mu otima budućnost. Dok se raspravlja o krstovima na zastavi, manje se govori o platama, iseljavanju, korupciji, dugovima i mladima koji odlaze.
Na kraju, Dodik je od Tesle pokušao napraviti političku municiju.
Ali Tesla je ipak veći od toga.
Bio je Srbin po porijeklu, rođen u Lici, naučnik svijeta i čovjek čije ime nema potrebe braniti Dodikovim dnevnim nacionalnim alarmima.
Jer Tesla je svijetu dao svjetlost.
A Dodik je opet pokušao upaliti reflektor samo na vlastitu politiku.
Izvori: Slobodna Bosna, Srna, Emerging Europe, Sarajevo Times.
