Džeko ponovo rekao ono što navijači vole čuti: Dres BiH nije obična majica, to je odgovornost
Kako se navodi u dostavljenom tekstu, kapiten fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine Edin Džeko još jednom je govorio o tome šta znači nositi dres svoje zemlje. I nije to priča od jučer, niti izjava koja se zaboravi za jedan dan. Kada Džeko govori o reprezentaciji, narod to sluša drugačije, jer zna da iza tih riječi stoje godine, utakmice, golovi, razočarenja, radost i jedan odnos prema državnom dresu koji se ne može glumiti.
Danas je u fudbalu mnogo priče, mnogo kamera, mnogo izjava koje zvuče lijepo, ali malo je igrača kojima narod vjeruje kada kažu da im je reprezentacija čast. Kod Džeke to ne zvuči kao fraza. On je prošao dovoljno toga da može birati riječi, ali i dovoljno dao da mu se te riječi priznaju.
DRES BIH NIJE TERET, NEGO ČAST
Prema navodima iz teksta, Džeko je istakao da je svaki poziv u reprezentaciju za njega posebna čast. I tu je suština. Neko dres države doživi kao stepenicu u karijeri, neko kao obavezu koju treba odraditi, a neko kao nešto što se nosi s ponosom. Navijači najbolje osjete razliku.
Bosna i Hercegovina nije fudbalska sila koja može računati da će joj se protivnici sami skloniti s puta. Kod nas se za svaki rezultat mora dobro oznojiti. Moraš trčati, boriti se, istrpjeti kritiku, podići se poslije poraza i opet izaći pred narod. Zato je važna poruka kapitena da reprezentacija nosi odgovornost, ali i motivaciju.
To je ono što ljudi žele vidjeti. Ne traži narod uvijek savršen fudbal. Zna narod da se može izgubiti. Ali teško prašta kada nema borbe, kada nema srca i kada izgleda kao da nekome nije stalo.
ZAJEDNIŠTVO JE ONO ŠTO ZMAJEVI NE SMIJU IZGUBITI
Džeko je, prema tekstu, naglasio da reprezentacija ima kvalitetne igrače i da timski duh može biti jedna od najvećih snaga ekipe. To je rečenica koju treba dobro zapamtiti. Jer BiH možda nema najskuplju selekciju, možda nema širinu kao velike reprezentacije, ali ima ono što velike ekipe često grade godinama, a to je emocija oko dresa.
Problem nastaje onda kada se ta emocija ne pretvori u disciplinu, rad i zajedništvo na terenu. Talenat sam po sebi nije dovoljan. Navijači su se toga nagledali. Imali smo igrače, imali smo nadu, imali smo trenutke kada se činilo da možemo mnogo, ali bez reda i pobjedničkog mentaliteta sve brzo padne u vodu.
Zato kapitenova poruka ima težinu. Nije dovoljno samo reći da volimo Bosnu i Hercegovinu. To se mora pokazati u svakoj utakmici, u svakom duelu, u svakom povratku u odbranu i u svakom odnosu prema saigraču.
NAVIJAČI NE TRAŽE ČUDO, TRAŽE POŠTEN ODNOS
Podrška navijača, kako se navodi, igračima daje dodatnu energiju bez obzira gdje se utakmica igra. I to je tačno. Gdje god igra BiH, uvijek se nađe neko s našom zastavom, neko ko je prešao stotine kilometara, neko ko je u tu utakmicu unio više emocije nego što mnogi mogu razumjeti.
Zato se od Zmajeva ne traži samo rezultat. Traži se odnos. Traži se da se dres ne nosi reda radi. Traži se da svaki igrač shvati da iza njega stoji narod koji je često umoran od razočarenja, ali nikad nije potpuno odustao.
Džeko je za mnoge primjer upravo zato što je pokazao da se može biti veliki igrač, a ostati vezan za reprezentaciju. Njegovo iskustvo mlađima treba biti putokaz. Ne mora svako imati njegovu karijeru, ali svako može imati poštovanje prema dresu.
Na kraju, reprezentacija BiH ima kvalitet, ali mora imati i karakter. Ako bude discipline, borbenosti i povjerenja među igračima, onda se ima čemu nadati. Ako toga ne bude, ni najljepše izjave neće pomoći. Narod zna prepoznati iskrenost, ali zna prepoznati i praznu priču. Kod Džeke se, barem do sada, uvijek osjećalo da reprezentacija nije samo obaveza. To je ono što navijači cijene.
Izvor: Dostavljeni tekst, bez navedenog konkretnog medija ili linka.
