Novi videosnimak događaja u Botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu izazvao je reakcije nakon što su se prethodno u javnosti pojavile fotografije na kojima se vidi prase na ražnju unutar prostora Muzeja.
Prema navodima portala Vijesti.ba, snimak su napravili sami akteri događaja. Na njemu se vidi ražanj, dok jedan od prisutnih ironično komentariše da su to „sarajevski dani kulture u dvorištu Zemaljskog muzeja“.
Muškarac potom govori da se „bore za prava praseta“ te dodaje:
„Kako Dodik kaže, u Teheranu. Eh, evo ga u Teheranu, prase se okreće.“
Prema objavljenim informacijama, akterima događaja izrečena je prekršajna kazna od 200 KM.
Slučaj je ponovo otvorio pitanje dugogodišnjih problema Zemaljskog muzeja BiH s porodicom nekadašnjeg domara koja, prema navodima uprave Muzeja, i dalje stanuje u objektu.
Iz Zemaljskog muzeja tvrde da su s tom porodicom u više pravnih sporova te je optužuju za uzurpiranje prostora Botaničkog vrta i izazivanje problema zaposlenima, posjetiocima i izvođačima radova. To su navodi Muzeja, a u dostavljenom tekstu nije navedeno izjašnjenje prozvane porodice.
Iz ove institucije posebno su reagovali na korištenje prostora uz nacionalni spomenik za pripremanje hrane.
Navode da su, uprkos ulaganju novca i naporima da se južni dio Botaničkog vrta uredi i otvori posjetiocima, ponovo suočeni sa situacijama u kojima se uz zid nacionalnog spomenika „prži ajvar ili okreće prase“.
Zemaljski muzej pozvao je nadležne inspekcije, policijske i druge institucije da reaguju i sankcionišu odgovorne, a od Kantona Sarajevo i Općine Centar zatražio je rješavanje stambenog pitanja porodice za koju tvrdi da ugrožava prostor Muzeja.
Komentar
Sama činjenica da je neko pekao prase nije suština priče. Ključno pitanje je gdje je to urađeno i ko ima pravo koristiti taj prostor. Ako je riječ o zaštićenom prostoru nacionalnog spomenika i ako je korišten bez dozvole, onda je opravdano pitati jesu li postojeće sankcije dovoljne da spriječe ponavljanje takvih incidenata.
Ipak, naslov poput „ismijavanje države i nacionalnog spomenika“ ide dalje od činjenica dostupnih u tekstu. Iz snimljenih izjava može se zaključiti da akteri koriste ironiju i političke aluzije, ali njihovu namjeru da „ismijavaju državu“ ne treba predstavljati kao utvrđenu činjenicu.
Još važnije, incident očigledno ukazuje na širi i dugotrajniji problem. Ako institucija koja čuva dio najvažnije kulturno-historijske baštine BiH godinama vodi sporove oko korištenja vlastitog prostora, onda jedan ražanj predstavlja samo najvidljiviji simptom tog neriješenog odnosa.
