Fra Mario Knezović, gvardijan samostana i župnik Župe svetih Petra i Pavla u Mostaru, ponovo je izazvao pažnju javnosti nakon propovijedi održane na tradicionalnom obilježavanju Divinog dana na Kedžari.
U propovijedi se dotakao Bosne i Hercegovine, historije, identiteta i ljiljana, a njegove riječi već su izazvale brojne komentare i reakcije.
Knezović je, između ostalog, poručio da neki pokušavaju govoriti kako su Hrvati “podstanari” u Bosni i Hercegovini, navodeći da historija ove zemlje nije zapisana samo u političkim parolama, nego u kamenu, grobovima, knjigama, spomenicima, samostanima i tradiciji.
PROPVIJED ILI POLITIČKA PORUKA
Najviše pažnje izazvao je dio u kojem je Knezović govorio o ljiljanima. Poručio je da “znaju oni dobro koji im ljiljani mirišu”, dodajući da njima mirišu ljiljani svetog Ante, koji s ljiljanima drži Isusa Krista u naručju.
I upravo tu nastaje problem. Jer kada se s oltara progovori jezikom koji zvuči više politički nego vjerski, onda se vjera pretvara u poruku koja može dodatno dijeliti ljude.
Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj svaki narod ima svoje rane, svoje simbole, svoje svetinje i svoje strahove. Zato javne riječi, posebno one izgovorene pred vjernicima, moraju imati posebnu težinu i odgovornost.
BOSNA NIJE NIČIJA PRIVATNA PRIČA
Niko razuman ne može osporiti da su Hrvati duboko ukorijenjeni u historiju Bosne i Hercegovine. Kao što niko razuman ne može osporiti ni Bošnjake, ni Srbe, ni sve druge građane koji ovu zemlju smatraju svojom.
Problem nastaje kada bilo ko pokuša Bosnu i Hercegovinu predstaviti kao zemlju koja “prije svega” pripada jednima, a drugi su tu nekako slučajno, naknadno ili manje vrijedni.
Takav govor ne vodi smirivanju, nego novim podjelama. A ovoj zemlji ne fali podjela. Ima ih i previše.
VJERA TREBA SMIRIVATI, A NE POTPALJIVATI
Ljiljani su u Bosni i Hercegovini historijski, vjerski i politički simbol koji različiti ljudi doživljavaju na različite načine. Nekome su vezani za vjeru, nekome za srednjovjekovnu Bosnu, nekome za ratni period, a nekome za identitet države.
Zato je opasno od simbola praviti oružje za dnevnopolitičke poruke. Vjera bi trebala smirivati čovjeka, podsjećati ga na dobrotu, pravdu i poniznost, a ne služiti kao megafon za nove rovove među narodima.
Fra Mario Knezović ima pravo na svoj stav. Ali javnost ima pravo pitati: da li je ovo bila propovijed o vjeri ili politička poruka umotana u vjerski govor?
Bosni i Hercegovini danas ne treba još jedan govor koji će ljudima objašnjavati ko je veći, stariji ili “prviji” u ovoj zemlji. Treba joj više poštenja, više mira i manje onih koji prošlost koriste da bi narod držali u stalnoj napetosti.
Jer ako svako bude mirisao samo svoje ljiljane, a tuđe gledao s prezirom, ova zemlja nikada neće izaći iz kruga starih svađa.
Izvor: Crna-hronika.info, Jabuka.tv
