Hrvatski sabor usvojio je Rezoluciju o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, nakon čega je ministar odbrane BiH Zukan Helez poručio da Zagreb prelazi granicu dobrosusjedskih odnosa i pokušava utjecati na unutrašnje uređenje druge države.
Rezolucija je prihvaćena sa 83 glasa za, jednim protiv i tri suzdržana. Njome se hrvatska vlada poziva da političkim, pravnim i diplomatskim sredstvima podržava ravnopravnost Hrvata u BiH, sarađuje s Hrvatskim narodnim saborom i podrži izborne modele koje predlažu hrvatski politički predstavnici.
Najsporniji dio je podrška mogućnosti zasebne izborne jedinice za izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Rezolucija nema snagu zakona u BiH, ali predstavlja jasnu političku poruku Zagreba pred izbore.
HRVATSKA IMA PRAVO GOVORITI ALI NE I ODLUČIVATI
Hrvatska jeste potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma, susjedna država i članica Evropske unije. Veliki broj Hrvata u BiH ima i hrvatsko državljanstvo. Zato nije realno očekivati da Zagreb o njihovom položaju šuti.
Međutim, postoji velika razlika između podrške ravnopravnosti jednog naroda i pokušaja da susjedna država određuje kakav izborni model BiH treba usvojiti. Izborni zakon može promijeniti samo Parlamentarna skupština BiH ili, u posebnim okolnostima, visoki predstavnik koristeći ovlasti koje mu je dala međunarodna zajednica.
Zagreb može predlagati, lobirati i politički pritiskati, ali njegova rezolucija ne može proizvesti pravnu obavezu u Sarajevu. Upravo zato Helez ima osnovu kada upozorava da se unutrašnja pitanja BiH ne smiju rješavati političkim diktatom iz susjedstva.
Ipak, njegova tvrdnja da svaki glas mora vrijediti potpuno jednako nije tako jednostavna. Dejtonski sistem već počiva na kombinaciji građanskog prava glasa i posebne zaštite konstitutivnih naroda. Problem je što taj sistem istovremeno diskriminira građane koji ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda, što je Evropski sud za ljudska prava godinama ranije utvrdio.
SPOMINJANJE HERCEG BOSNE OTVORILO JE STARE RANE
Helez je posebno kritikovao isticanje historijske uloge Herceg Bosne i HVO u rezoluciji. Podsjetio je da su šestorica nekadašnjih političkih i vojnih funkcionera Herceg Bosne pravosnažno osuđena na ukupno 111 godina zatvora.
Ta činjenica ne znači da se svaki zahtjev za zaštitu prava Hrvata može automatski izjednačiti s ratnim projektom Herceg Bosne. Takvo pojednostavljivanje samo dodatno podiže tenzije.
Ali ni hrvatska politika ne može očekivati da veličanje Herceg Bosne u službenom državnom dokumentu prođe bez reakcija u BiH. Za jedne je ona simbol odbrane, dok je za druge povezana sa logorima, progonima i presudama za ratne zločine.
Najkorisnije bi bilo da Zagreb prestane unaprijed birati političke predstavnike Hrvata u BiH, a da Sarajevo prestane svaku raspravu o neravnopravnosti Hrvata proglašavati napadom na državu.
BiH mora sama pronaći model koji će zaštititi i građane i narode. Sve drugo samo produžava politički sukob od kojeg obični ljudi nemaju nikakvu korist.
