Kako prenosi Večernji.ba, mladi hrvatski povratnici iz Australije, Argentine, Njemačke, Austrije, Čilea i drugih zemalja okupili su se u Zagrebu na Susretu mladih hrvatskih povratnika, gdje su otvoreno govorili o svemu što ih čeka nakon povratka u domovinu.
Poruka sa skupa bila je jasna: Hrvatska danas ima mnogo toga što privlači ljude nazad, ali sistem i dalje mora naučiti kako da ih dočeka. Jer nije dovoljno samo godinama pozivati iseljene Hrvate da se vrate, a onda ih na šalterima, u institucijama i svakodnevnom životu dočekati zbunjeno, hladno ili pitanjem: “Što ćeš ti ovdje?”
POVRATAK NIJE SAMO KUPOVINA KARTE
Mladi povratnici poručili su da povratak u domovinu nije jednostavan potez, nego ozbiljna životna odluka. Ljudi koji se vraćaju često iza sebe ostavljaju sigurne poslove, uređene sisteme, navike, prijatelje i život koji su godinama gradili u tuđini.
Zato ih, kada dođu u Hrvatsku, ne bi smjela dočekati zbrka. A upravo je nepovezanost institucija označena kao jedan od najvećih problema. Informacije su, kako navode učesnici, rasute po brojnim službenim stranicama, administrativni jezik je često težak za razumjeti, a institucije ne rade uvijek usklađeno.
Sociolog i povratnik iz Njemačke Drago Jukić upozorio je da se povratnici teško snalaze u administrativnom sistemu, naročito kada lokalne institucije ne razumiju njihove posebne okolnosti. To je problem koji država mora ozbiljno shvatiti, jer povratnik ne traži milostinju, nego jasnu informaciju, red i pošten tretman.
JEZIK, KULTURA I OSJEĆAJ DOMA
Turistički vodič i povratnik iz Argentine Nadir Ivanović istakao je važnost učenja hrvatskog jezika i upoznavanja kulture prije samog dolaska. To je posebno važno za ljude koji su rođeni ili odrasli daleko od Hrvatske, ali su kroz porodicu sačuvali vezu s domovinom.
Bez jezika, povratak može biti težak. Čovjek može imati hrvatske korijene, prezime i emociju, ali ako ne razumije svakodnevni govor, zakone, običaje i način života, lako se može osjećati kao stranac u zemlji kojoj pripada.
S druge strane, upravo tu se vidi koliko je povratak važan. Ti ljudi dolaze s novim iskustvima, znanjem, kontaktima i poslovnim idejama. Oni ne dolaze samo da nešto uzmu od države, nego mogu mnogo toga donijeti društvu, ekonomiji i lokalnim zajednicama.
NAJVEĆI PROBLEM NIJE SAMO SISTEM, NEGO I MENTALITET
Sistemski inženjer i povratnik iz Australije Jozo Kolakušić posebno je ukazao na društvene reakcije koje povratnici često dožive. Godinama se iz domovine šalje poruka dijaspori da se vrati, a kada se neko zaista vrati, često ga dočeka pitanje: “Što ćeš ti ovdje?”
To pitanje najbolje pokazuje koliko se mora promijeniti ne samo administracija, nego i mentalitet. Povratnike ne treba gledati kao konkurenciju, strance ili ljude koji su “pobjegli pa se sad vratili”. Treba ih gledati kao ljude koji su dio istog naroda i koji žele živjeti tamo gdje osjećaju da pripadaju.
Državni tajnik u Ministarstvu demografije i useljeništva Mladen Barać poručio je da je najveća odgovornost na državi, ali i da je potreban širi društveni dogovor o važnosti povratništva. Kao problem je izdvojio tromost sistema i nedovoljnu spremnost institucija da prepoznaju promjene.
I to je suština. Ako država želi povratak svojih ljudi, onda povratnik ne smije mjesecima lutati između šaltera, papira, pravila i nejasnih odgovora. Povratak mora biti jednostavniji, brži i ljudskiji.
NIKADA NIJE SAVRŠENO VRIJEME, ALI MOŽDA JESTE NAJBOLJE
Učesnici susreta poručili su da povratak traži i ličnu odgovornost. Niko ne treba očekivati da će sve biti idealno čim sleti avionom u Zagreb. Kao i odlazak, i povratak traži trud, prilagodbu, strpljenje i realna očekivanja.
Ipak, mnogi povratnici vide velike prednosti života u Hrvatskoj: sigurnost, porodicu, kulturu, osjećaj pripadnosti, prirodu, zajednicu i sve veće poslovne mogućnosti. Zato je i odjeknula poruka Joze Kolakušića: “Nikada nije pravo vrijeme za povratak, ali nikada nije bilo bolje vrijeme.”
Ovo je poruka koju bi trebale čuti i institucije i društvo. Ako Hrvatska želi svoje ljude nazad, mora ih dočekati bolje. Ne samo lijepim riječima, nego jasnim pravilima, bržim procedurama i toplijim odnosom.
Jer domovina nije samo zemlja iz pasoša. Domovina je mjesto gdje čovjek ne mora dokazivati da pripada.
Izvor: Večernji.ba, Hina, Dnevno.hr
