KOGA MI SVE PLAĆAMO DA NAS PREDSTAVLJA? VULIĆ IZJAVOM O „MIGRANTIMA I ISLAMSKOM RADIKALIZMU“ OTVORILA NOVU RASPRAVU
Ponekad političar izgovori rečenicu zbog koje se čovjek zaista zapita: je li ovo nivo javne komunikacije ljudi koji predstavljaju građane u najvišim institucijama države?
Potpredsjednica SNSD-a i novoizabrana zastupnica u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Sanja Vulić, komentarišući rezultate izbora, izjavila je: „Odbranili smo Srpsku od migranata i islamskog radikalizma.“
Problem nije samo u težini takve formulacije. Vulić uz ovu tvrdnju nije ponudila konkretne podatke, slučajeve ili zvanične sigurnosne pokazatelje koji bi objasnili od kakvog je tačno „islamskog radikalizma“ Republika Srpska navodno bila odbranjena.
A riječ je o osobi koja ne govori samo kao stranačka aktivistica. Govori kao političarka koju građani plaćaju da ih predstavlja u državnom parlamentu. Upravo zato bi od javnih funkcionera trebalo očekivati da posebno ozbiljne tvrdnje o sigurnosti, vjeri i čitavim grupama ljudi potkrepljuju činjenicama.
Vulić je u istom nastupu ocijenila da građani prepoznaju ono što je Milorad Dodik radio prethodnih godina. Tvrdila je i da su kritike Christiana Schmidta i bivšeg američkog ambasadora Michaela Murphyja prema Dodiku građani doživjeli kao napade na institucije Republike Srpske.
Pohvalila je i izborni rezultat Željke Cvijanović, za koju je kazala da je napravila „diplomatsku revoluciju“, te rezultate SNSD-a u Banjoj Luci, Bijeljini i Doboju.
Međutim, upravo prva izjava ostaje ona koja najviše privlači pažnju. Kada političar migracije i „islamski radikalizam“ stavlja u istu rečenicu bez konkretnog objašnjenja, takve riječi lako mogu proizvesti mnogo više straha i podjela nego ozbiljne rasprave o sigurnosti.
Migracije jesu legitimna politička i sigurnosna tema. Isto tako, ekstremizam i terorizam jesu pitanja kojima se institucije moraju ozbiljno baviti. Ali između razgovora o konkretnim sigurnosnim rizicima i općih političkih poruka postoji velika razlika.
Političari imaju pravo na svoje stavove. Građani, s druge strane, imaju jednako pravo pitati na osnovu kojih činjenica ljudi koje plaćaju iz javnog budžeta iznose tako ozbiljne tvrdnje.
Možda je upravo to pitanje važnije od same političke prepirke: koga biramo, koga plaćamo da nas predstavlja i kakav nivo odgovornosti očekujemo od ljudi koji govore u naše ime? Vulić ima pravo na politički stav, ali ozbiljne tvrdnje o radikalizmu zaslužuju ozbiljne dokaze.
PITANJE ZA VAS
Je li moguće da ovakav način političke komunikacije postaje normalan? Trebaju li zastupnici za ovako teške tvrdnje javnosti ponuditi konkretne dokaze?
Pišite svoje mišljenje u komentarima i pratite nas za nove političke teme.
Izvor: RTRS.
