Ako je sve po zakonu, onda građani imaju pravo pitati: ko je napisao takav zakon i kome ovakav sistem odgovara?
Slučaj Salkа Bebe, šefa kabineta ministra odbrane Zukana Heleza, otvorio je upravo to pitanje. Beba je tokom 2025. godine stekao uslove za penziju. Isplaćena mu je otpremnina od 23.935 KM, a onda je odlukom ministra ponovo imenovan na mjesto šefa kabineta.
Državni revizori nisu rekli da je sama isplata bila nezakonita. Naprotiv, naveli su da je izvršena u skladu sa zakonom. Ali su istovremeno upozorili na ono što svakom čovjeku sa strane zvuči prilično čudno: ako je čovjek dobio otpremninu zato što odlazi u penziju, a zatim se ponovo zaposli u istoj instituciji, gubi se smisao i svrha same otpremnine.
I onda dolazi drugi slučaj.
Savjetnik predsjedavajuće Vijeća ministara Borjane Krišto također je otišao u penziju, dobio 19.440 KM otpremnine, a zatim je, prema nalazu revizora, već u istom mjesecu ponovo angažovan na istoj poziciji.
Dva slučaja. Više od 43.000 KM otpremnina.
I onda se političari mogu pozivati na članove zakona koliko god žele, ali građanin vidi nešto drugo: novac za odlazak, pa povratak na posao.
E sada dolazimo do pravog problema.
Ko je napravio ovakav sistem?
Pravila o otpremninama u institucijama BiH nisu nastala jučer. Zakon o plaćama i naknadama u institucijama BiH donesen je još 2008. godine, a kroz godine je mijenjan i dopunjavan. I nije tačno da se o problemu visokih otpremnina nikada nije govorilo. O tome se raspravljalo i ranije, uključujući prijedloge da se takve isplate ograniče.
Dakle, problem nije nepoznat.
Znalo se da postoji.
Znalo se koliko može koštati budžet.
I opet je ostavljen prostor da se čovjek formalno penzioniše, uzme otpremninu, a onda se vrati kroz novo imenovanje.
Možemo li reći da je zakon napravljen upravo zbog Heleza, Krišto, Bebe ili njihovih ljudi?
Ne. Za takvu tvrdnju nemamo dokaz.
Ali možemo postaviti mnogo neugodnije i sasvim legitimno pitanje:
Ako ovakav sistem nekome koristi, zašto ga oni koji imaju moć da ga promijene godinama nisu promijenili?
Jer kada postoji rupa u zakonu, uvijek se treba pitati ko je koristi, ali i ko ima odgovornost da je zatvori.
Nije problem samo u tome što je neko dobio 23.935 ili 19.440 KM.
Problem je što sistem građaninu može objasniti da je sve „po zakonu“, čak i kada državni revizori kažu da se time gubi svrha otpremnine.
A običan čovjek nema takav luksuz.
Kad ode u penziju, ne dobije desetine hiljada maraka iz budžeta pa se vrati na isto radno mjesto.
Zato je vrijeme da se prestane pričati samo o tome ko je uzeo novac.
Treba pitati i:
Ko je donio pravila? Ko je znao za problem? Ko ga nije riješio? I kome odgovara da ovakav sistem ostane isti?
Jer dok god je odgovor samo „sve je po zakonu“, građani imaju pravo uzvratiti:
Onda promijenite zakon. Ako je ovakav zakon pravedan samo za one na vrhu, možda nije problem u građanima koji se bune – nego u zakonu koji ste im napravili.
