Ne radi se samo o tome ko je šta pjevao na privatnoj zabavi.
Da je nekoliko ljudi u kafani obuklo majice sa likom nekog istorijskog komandanta i pjevalo pjesme koje smatraju svojim, to bi već bilo pitanje ukusa, ideologije i društvene odgovornosti, pise Istraga.ba..
Ali kada se u priči pojavljuju pripadnici Granične policije Bosne i Hercegovine, stvari postaju mnogo ozbiljnije.
Prema navodima iz objavljenog teksta, na zabavi pripadnika Granične policije u Zvorniku pojavile su se četničke pjesme i majice s likom Momčila Đujića. Ako se to potvrdi, javnost ima puno pravo pitati: kako je moguće da ljudi koji nose uniformu državne institucije BiH javno koriste ikonografiju koja je duboko povezana s četničkim pokretom i ratnim zločinima iz Drugog svjetskog rata?
I tu nema potrebe za kolektivnom krivicom.
Nisu svi Srbi četnici.
Nisu svi pripadnici Granične policije odgovorni za ponašanje pojedinaca.
I nije svaka osoba srpske nacionalnosti koja sluša srpsku muziku ili ističe svoj identitet automatski ekstremista.
Ali isto tako, ne treba ni glumiti da ne razumijemo šta simbolika Momčila Đujića znači.
Đujić nije bio nekakav bezazleni folklorni lik. Bio je četnički komandant koji je tokom Drugog svjetskog rata sarađivao s italijanskim i njemačkim snagama. Njegovo ime vezano je za ideologiju i vojne formacije koje su ostavile krvav trag na prostoru tadašnje Jugoslavije.
Zato je pitanje sasvim jednostavno:
Da li takvom simbolu treba biti mjesto među pripadnicima državne policijske institucije?
Odgovor bi morao biti – ne.
A onda dolazi još jedan dio priče koji dodatno zabrinjava.
Prema navodima objavljenim u tekstu, 10. augusta u Karakaju došlo je do fizičkog incidenta u kojem je, prema policijskom izvještaju, osoba u alkoholisanom stanju napala kolegicu i razbila joj telefon.
Ako se potvrdi da je riječ o pripadniku Granične policije koji je neposredno prije toga bio na spornoj zabavi, onda je to već pitanje za unutrašnju kontrolu, rukovodstvo institucije i eventualno disciplinski postupak.
Ali ne treba miješati dvije stvari.
Četnički simboli i fizički napad nisu ista priča.
Jedno je pitanje političke i ideološke odgovornosti državnih službenika, a drugo pitanje ponašanja konkretnog policajca. Povezivati ih kao da jedno automatski dokazuje drugo bilo bi neozbiljno.
Ono što jeste ozbiljno jeste sama mogućnost da ljudi koji trebaju predstavljati državu BiH na granici javno veličaju ekstremnu ideologiju.
Jer uniforma nije privatna majica.
Kad je obučeš, predstavljaš instituciju.
I zato Granična policija BiH ne bi trebala šutjeti ako su navodi tačni. Treba jasno reći šta se dogodilo, ko je učestvovao, je li bilo disciplinskih posljedica i smatra li rukovodstvo takvo ponašanje prihvatljivim.
Bez kolektivnog optuživanja.
Bez nacionalnog prepucavanja.
Samo jedno jednostavno pravilo:
Ko god nosi uniformu države Bosne i Hercegovine mora poštovati državu koju predstavlja – bez obzira na to kojem narodu pripada.
A ako neko misli da mu uz tu uniformu pristaje i majica s četničkim vojvodom, onda nije problem samo u toj majici.
Problem je što možda nije razumio šta ta uniforma predstavlja.
Izvor: Više na Istraga.ba
