Na Dobrinji je, izgleda, ponovo održana jedna od onih noćnih “kulturno-umjetničkih” predstava koje niko nije tražio, niko nije platio kartu i niko ih ne želi pod svojim prozorom.
Kako prenosi Crna Hronika, u blizini entitetske linije ponovo se okupila grupa mlađih osoba koja je, prema tvrdnjama građana, u kasnim satima pjevala uvredljive i nacionalističke pjesme, budila narod i provocirala stanovnike.
Dakle, dok normalan svijet pokušava spavati, odmoriti se za posao, školu i novi dan, pojedinci očito imaju drugačiji raspored: malo galame, malo provokacija, malo bježanja policiji, pa kući vjerovatno kao “junaci”. Jer šta je hrabrost ako nije buditi komšiluk i onda nestati čim se pojavi patrola?
NOĆNI HEROJI I DNEVNI PROBLEMI
Prema navodima čitatelja Crne Hronike, sve se dogodilo na prostoru između ulice Petra Tiješića i garaža uz entitetsku liniju. Stanovnici tvrde da su se čule uvredljive pjesme i da je narod bio uznemiren.
I tu dolazimo do stare balkanske discipline: pravljenje problema tamo gdje ljudi samo žele normalan život. Nije važno što u zgradama žive djeca, stariji, bolesni, radnici i porodice. Važno je da neko pokaže “stav” u ponoć, po mogućnosti u grupi, jer pojedinačna hrabrost očito nije bila na stanju.
Naravno, kad dođe policija, onda više nema velikih pjesama, velikih riječi i velikog junaštva. Tada počinje druga disciplina: trčanje, skrivanje i pravljenje se da ništa nije bilo.
POLICIJA NA TERENU, NAROD TRAŽI MIR
Na mjesto događaja izašli su pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo, a prema navodima svjedoka intervenisali su i policijski službenici MUP-a Republike Srpske. I to je jedini normalan dio cijele priče. Kada građani prijave uznemiravanje, policija mora doći. Bez velike politike, bez prepucavanja i bez traženja izgovora.
Jer građanima ne treba predavanje o entitetskim linijama, istoriji, simbolima i “ko je prvi počeo”. Građanima treba mir. Treba im da noću spavaju. Treba im da znaju da neko neće doći ispod prozora, pjevati uvredljive pjesme, provocirati i testirati dokle može.
Ovo nije pitanje jednog naroda protiv drugog. Ovo je pitanje normalnog svijeta protiv onih koji misle da je bezobrazluk dokaz patriotizma.
PATRIOTIZAM NIJE UZNEMIRAVANJE KOMŠILUKA
Najlakše je praviti galamu. Najlakše je pjevati uvredljive pjesme kad si okružen grupom. Najlakše je provocirati pa pobjeći. Ali to nije patriotizam. To nije hrabrost. To nije ljubav prema bilo kome. To je samo jeftina predstava za vlastiti ego.
Pravi patriotizam je ne praviti problem komšiji. Pravi patriotizam je poštovati red. Pravi patriotizam je ne buditi djecu i starce zbog svojih frustracija.
Stanovnici Dobrinje imaju pravo tražiti jače prisustvo policije ako se ovakvi incidenti ponavljaju. Imaju pravo tražiti da se utvrdi ko to radi, zašto se ponavlja i da li neko namjerno pokušava dizati tenzije među ljudima koji samo žele živjeti normalno.
Ako neko želi pjesmu, neka pjeva tamo gdje nikoga ne vrijeđa. Ako neko želi dokazivanje, neka prvo dokaže da zna biti čovjek.
A ako neko misli da je noćno provociranje građana velika pobjeda, onda je možda najveći poraz već doživio – u vlastitoj glavi.
Izvor: Crna Hronika
