MOSTARSKI DOKTOR KAŽNJEN ZBOG VRIJEĐANJA NA PLAŽI: Problem nije samo šta je rekao, nego kome je to govorio
Incidenti na plaži u Makarskoj završili su sudskom presudom protiv Dragana Babića iz Mostara, doktora i akademika, koji je proglašen krivim zbog vrijeđanja građana na nacionalnoj i vjerskoj osnovi.
Prema sadržaju presude, radilo se o **dva odvojena događaja**, što cijelom slučaju daje dodatnu težinu. Posebno zabrinjava činjenica da su se u drugom incidentu u njegovim uvredama našla i maloljetna djeca.
Ovo zato nije priča o tome ko je iz Sarajeva, Mostara, Hrvatske ili Bosne i Hercegovine. Ovo je mnogo jednostavnije pitanje: je li normalno da odrasla i obrazovana osoba na plaži određuje ko je poželjan na osnovu imena, vjere ili porijekla?
„ŠTO NE IDETE U TURSKU?“
Prvi slučaj dogodio se 26. juna 2026. godine na plaži u Makarskoj.
Prema sudski utvrđenim činjenicama, Babić je vikom i vrijeđanjem na nacionalnoj i vjerskoj osnovi narušavao javni red i mir te povrijedio dostojanstvo jedne osobe.
U presudi se navode izrazi poput „balinka“ i „balije“, kao i poruka da je „Sarajevo Teheran“.
Ali priča se tu nije završila.
Drugi događaj zabilježen je 6. augusta, ponovo na plaži u Makarskoj. Tada je, prema presudi, jednom čovjeku dobacio:
> „Što ne idete u Tursku, balije?“
Nakon toga uslijedile su i vulgarne uvrede usmjerene prema njegovoj maloljetnoj djeci.
I upravo tu nestaje svaki pokušaj opravdavanja ovakvog ponašanja pričom o politici, historiji ili „slobodi govora“.
Djeca na plaži nisu ni političari ni predstavnici naroda. Ona su djeca.
TITULA NE ZNAČI I KULTURU
Činjenica da je riječ o doktoru i akademiku privlači pažnju, ali ne bi trebala biti korištena za zaključak da je njegovo ponašanje gore samo zato što ima akademske titule.
Mržnja je neprihvatljiva bez obzira dolazi li od doktora, radnika, profesora ili nezaposlene osobe.
Ipak, od ljudi koji rade u medicini, a naročito u području mentalnog zdravlja, javnost opravdano očekuje visok nivo profesionalne odgovornosti i poštovanja ljudskog dostojanstva.
Obrazovanje čovjeku može dati titulu. **Ne može mu automatski dati karakter, toleranciju ni kulturu.**
Sud je Babića proglasio krivim za produženi prekršaj i izrekao mu novčanu kaznu od **663,61 euro**. Nakon uračunavanja vremena provedenog u policijskom zadržavanju, preostalo mu je za platiti 623,79 eura.
OVDJE TREBA POVUĆI JASNU GRANICU
Postoji još jedan dio priče prema kojem treba biti posebno oprezan.
Svjedokinja koja se predstavila kao oštećena tvrdi da je nakon privođenja došlo do dodatnog incidenta te da je Babić nasrnuo na policajce i pokušao doći do službenog oružja jednog od njih.
To ne treba predstavljati kao činjenicu.
Takvi navodi nisu dio sudski utvrđenih činjenica iz navedene presude i bez potvrde policije ili druge nadležne institucije trebaju ostati jasno označeni kao tvrdnje svjedokinje.
Za ozbiljnu kritiku ionako nisu potrebne nepotvrđene optužbe. Ono što je sud već utvrdio dovoljno je zabrinjavajuće.
PLAŽA NIJE MJESTO ZA PREBROJAVANJE KRVNIH ZRNACA
Ljudi iz Bosne i Hercegovine decenijama odlaze na hrvatsku obalu. Hrvati dolaze u Sarajevo, Mostar, Banju Luku i druge gradove. Ljudi rade zajedno, liječe jedni druge, sklapaju brakove, druže se i odmaraju.
To je normalan život.
Nije normalno prići porodici na plaži i određivati gdje bi trebala ići zbog njene vjere ili porijekla. Nije normalno vrijeđati djecu. I nije normalno takvo ponašanje braniti time što „svako ima pravo na svoje mišljenje“.
Imati politički stav je pravo.
Ponižavati drugog čovjeka zbog njegovog identiteta nešto je sasvim drugo.
Najgore što možemo napraviti jeste odgovoriti istom vrstom kolektivne mržnje. Ovaj slučaj nije dokaz da su „Hrvati ovakvi“, „Mostarci onakvi“ ili da je bilo koji narod problem.
Odgovornost ima ime i prezime.
Upravo tako društvo treba reagovati: ne mržnjom prema drugoj grupi, nego jasnom osudom pojedinca kada prijeđe granicu pristojnosti i zakona.
A kada odrasla osoba počne vrijeđati i djecu zbog toga ko su im roditelji ili kako se zovu, ta granica je odavno prijeđena.
Napomena: Tvrdnje o navodnom incidentu s policijskim službenicima nisu sudski potvrđene i zato ih ne treba predstavljati kao utvrđenu činjenicu.
