MISLILI SU DA ĆE OKRUŽITI TURSKU, A ONDA JE MEKA PROMIJENILA KARTU: Nastaje li novi centar moći?
Godinama se na prostoru od istočnog Mediterana do Indijskog okeana slagala mreža partnerstava koja je iz Ankare mogla izgledati sve neugodnije.
Izrael, Grčka i Kipar produbljivali su vojnu i sigurnosnu saradnju. Krajem 2025. potpisan je novi zajednički akcioni plan za 2026. koji uključuje zajedničke aktivnosti, obuku specijalnih snaga i druge oblike vojne saradnje.
Istovremeno je Indija posljednjih godina snažno približila odnose Grčkoj i Kipru. Indijska i kiparska vlada govore o strateškom partnerstvu, uključujući jačanje odbrambenih kontakata, dok se u indijskim strateškim krugovima već otvoreno razmatra mogućnost čvršćeg formata Indija–Grčka–Kipar.
Na karti je počela nastajati zanimljiva slika.
Na jednoj strani Turska i Pakistan, države koje imaju veoma bliske vojne odnose.
Na drugoj sve intenzivnije povezivanje Indije s Grčkom i Kiprom, dok Izrael istovremeno produbljuje saradnju s Atinom i Nikozijom.
Ali onda se dogodilo nešto što ozbiljno komplikuje tu računicu.
MEKA JE PROMIJENILA RAČUNICU
Turska, Saudijska Arabija i Pakistan sada su potpisali Mecca Joint Defence Agreement, sporazum koji sadrži princip kolektivne odbrane – napad na jednu članicu tretira se kao napad na sve.
To više nije obična diplomatska fotografija trojice lidera.
Saudijska Arabija donosi ogromnu finansijsku i energetsku težinu. Pakistan ima veliku vojsku i nuklearno oružje. Turska raspolaže jednom od najvećih armija NATO-a, ozbiljnom domaćom vojnom industrijom i iskustvom djelovanja na više regionalnih frontova.
Zbog toga se već pojavljuju poređenja sa svojevrsnim „muslimanskim NATO-om“.
Ali tu treba biti oprezan.
Sporazum još nije NATO. Nema uporedivu integrisanu komandnu strukturu, desetljećima građene zajedničke procedure niti potpuno integrisane sisteme odbrane. Upravo je to jedna od glavnih slabosti na koju ukazuju prve analize sporazuma.
Ipak, njegova politička težina je velika.
INDIJA JE ODMAH OBRATILA PAŽNJU
Možda najbolji pokazatelj da sporazum nije prošao nezapaženo dolazi iz New Delhija.
Indijsko Ministarstvo vanjskih poslova saopštilo je da proučava posljedice sporazuma po nacionalnu sigurnost i regionalnu stabilnost te da će štititi indijske nacionalne interese.
Nije teško razumjeti zašto.
Pakistan je tradicionalni indijski rival.
Turska i Indija posljednjih godina imaju ozbiljna politička razilaženja, posebno oko Kašmira, dok se New Delhi približava Grčkoj i Kipru.
Saudijska Arabija je, međutim, potpuno drugačiji slučaj.
Rijad ima veoma važne ekonomske i političke odnose s Indijom.
I upravo zbog toga novi savez ruši jednostavnu predstavu prema kojoj postoje dva uredno razdvojena bloka.
Geopolitika Bliskog istoka nije šahovska tabla na kojoj su sve figure trajno crne ili bijele.
JE LI TURSKA ZAISTA BILA „OKRUŽENA“?
Tu naslovnu tezu treba malo ohladiti.
Nema dovoljno dokaza da su Izrael, Grčka, Kipar, Indija i UAE imali jedinstven zajednički plan čiji je cilj bio doslovno „okružiti Tursku“.
Postoje, međutim, vrlo stvarna preklapanja njihovih interesa.
Grčka i Turska imaju dugogodišnje sporove u Egejskom i istočnom Mediteranu. Kiparsko pitanje ostaje neriješeno. Izrael je produbio vojnu saradnju s Grčkom i Kiprom, dok je Indija značajno unaprijedila odnose s obje zemlje. Službeni dokumenti Izraela, Grčke i Kipra čak govore o povezivanju prostora od Indije preko Bliskog istoka i istočnog Mediterana prema Evropi.
Dakle, Ankara je imala razloga pažljivo pratiti razvoj te mreže.
Ali sada dobija vlastitu mnogo ozbiljniju geopolitičku dubinu.
I to ne samo prema Bliskom istoku.
Preko Pakistana taj prostor praktično dolazi do granice Indije.
To je velika promjena perspektive.
NAJVEĆI DOBITNIK MOGLA BI BITI TURSKA
Ako sporazum zaživi, Ankara dobija nešto što joj je dugo nedostajalo – strateški prostor koji povezuje njenu vojnu industriju i geografsku poziciju sa saudijskim kapitalom i pakistanskom vojnom snagom.
Saudijska Arabija također dobija mnogo.
Rijad više ne mora sigurnost posmatrati isključivo kroz američki kišobran. Može graditi dodatni oslonac na dvije velike muslimanske vojne sile.
Pakistan dobija političku težinu i potencijalno novu ekonomsku i odbrambenu saradnju.
Ali najveće pitanje tek dolazi.
Hoće li ovo ostati sporazum tri države ili jezgro nečega mnogo većeg?
Ako se zadrži na političkoj deklaraciji i povremenim zajedničkim vježbama, karta se neće dramatično promijeniti.
Ako nastanu zajednički sistemi protuzračne odbrane, ozbiljna obavještajna saradnja, zajednička proizvodnja oružja, koordinirane baze i jasni vojni planovi – onda govorimo o potpuno drugoj priči.
U tom slučaju Meka neće biti samo mjesto gdje je potpisan još jedan sporazum.
Mogla bi biti mjesto na kojem je počelo preslagivanje sigurnosne arhitekture šireg Bliskog istoka.
I tu dolazimo do paradoksa.
Dok su se Turskoj posljednjih godina približavali različiti konkurentski centri moći od istočnog Mediterana prema Indiji, Ankara možda nije ostala izolovana.
Možda je upravo počela graditi vlastitu osu – od Turske preko Saudijske Arabije sve do nuklearnog Pakistana.
