MILIONI NA ULICAMA TEHERANA: Sahrana Hamneija pokazuje da priča o Iranu nije tako jednostavna
Kako prenosi TRT World, kovčeg ubijenog iranskog vrhovnog vođe Alija Hamneija stigao je u Teheran, gdje su počele oproštajne ceremonije uz prisustvo domaćih zvaničnika, porodica žrtava i međunarodnih delegacija. Prema najavama koje prenose iranski mediji, ceremoniji bi trebali prisustvovati lideri, visoki zvaničnici ili predstavnici iz više od 30 zemalja, među kojima se spominju Rusija, Kina, Pakistan, Indija, Tadžikistan, Gruzija i Kuba. O sahrani i višednevnim ceremonijama izvještavaju i AP, Reuters i Al Jazeera.
Ovo nije običan državni protokol. Ovo je poruka. I to poruka koja se šalje i unutra i vani: Iranu, regionu, Americi, Izraelu, ali i cijelom svijetu.
Dugo se u zapadnim medijima Iran prikazuje kroz jednu sliku: režim protiv naroda, narod protiv vlasti, zemlja izolovana, pritisnuta, pred raspadom. A onda dođe sahrana jednog od najmoćnijih ljudi Islamske Republike, najave se milioni ljudi na ulicama i delegacije iz desetina zemalja, pa čovjek mora postaviti sasvim logično pitanje: ako je sve baš onako kako nam se godinama servira, odakle tolika masa i odakle toliko stranih predstavnika?
NIJE SVE CRNO-BIJELO
Naravno, ne treba biti naivan. Velika sahrana ne znači da svaki građanin Irana podržava vlast. Ne znači ni da u Iranu nema nezadovoljstva, protesta, straha, pritiska, siromaštva i unutrašnjih sukoba. Ima svega toga. Iran je velika država, složeno društvo i zemlja u kojoj postoje duboke podjele.
Ali isto tako, velika sahrana ne može se tek tako otpisati kao puka režimska predstava. U zemljama poput Irana religija, država, historija, rat, ponos i otpor prema stranom pritisku često idu zajedno. Mnogi ljudi ne izlaze na ulicu samo zbog vlasti, nego i zbog osjećaja da je njihova zemlja napadnuta, ponižena ili stavljena pred zid.
Tu zapadna propaganda često pada na ispitu. Ona voli jednostavne slike: jedni su uvijek dobri, drugi uvijek zli. Jedni su demokratija, drugi su režim. Jedni su saveznici, drugi su prijetnja. Ali stvarni svijet nije televizijski slogan. Stvarni svijet je mnogo prljaviji, komplikovaniji i interesniji.
DELEGACIJE NE DOLAZE IZ LJUBAVI, NEGO IZ INTERESA
Posebno je zanimljivo prisustvo stranih delegacija. Prema izvještajima, predstavnici više od 30 zemalja najavljeni su na ceremoniji, dok drugi izvori navode da iranske vlasti očekuju i širi međunarodni odziv. Al Jazeera piše da se spominje učešće velikog broja stranih delegacija, dok Euronews navodi da će zapadne zemlje uglavnom izostati.
I tu dolazimo do realnosti koju običan narod bolje razumije od mnogih političkih analitičara: države nemaju vječne prijatelje, nego interese.
Neko dolazi zbog nafte. Neko zbog gasa. Neko zbog trgovine. Neko zbog poruke Americi. Neko zbog balansiranja između Istoka i Zapada. Neko zato što mu Iran treba u regionu. Neko zato što ne želi da se zamjeri Teheranu. A neko dolazi jer u Iranu vidi simbol otpora zapadnoj dominaciji.
To ne znači da su svi ti lideri zaljubljeni u Iran. Ne znači ni da podržavaju sve što iranska vlast radi. Ali znači da priča o “potpunoj izolaciji” Irana jednostavno ne drži vodu.
Sahrana Hamneija zato nije samo vjerski i državni događaj. To je politička scena na kojoj svako šalje svoju poruku.
PROPAGANDA VOLI KAD NAROD NE POSTAVLJA PITANJA
Najveći problem današnjeg svijeta nije samo rat, nego način na koji nam se rat objašnjava. Kad strada neko s jedne strane, to je tragedija. Kad strada neko s druge strane, to se naziva “operacijom”. Kad naši saveznici šalju vojsku, to je sigurnost. Kad to rade protivnici, to je prijetnja. Kad se narod okupi na Zapadu, to je demokratija. Kad se narod okupi u Iranu, odmah se kaže da je sve izrežirano.
A možda je istina negdje između.
Možda dio ljudi zaista podržava vlast. Možda dio dolazi iz straha. Možda dio dolazi zbog vjere. Možda dio dolazi jer ne voli režim, ali još manje voli strane bombe. Možda dio dolazi jer smatra da je napad na vođu države napad na državu, ma šta mislio o politici.
U tome je poenta: ozbiljan čovjek ne smije gutati propagandu ni sa Istoka ni sa Zapada.
Iran nije samo režim. Iran je narod, historija, religija, politika, vojska, trgovina, bol, ponos i interes. Ko to svede na jednu rečenicu, taj ne objašnjava svijet, nego prodaje priču.
A ova sahrana, koliko god je neko volio ili mrzio, pokazuje jedno: Iran nije nestao, nije sam i nije bez utjecaja. Možda je ranjen, možda je pod pritiskom, ali daleko je od slike slabe, prazne i izolovane države kakvu nam često crtaju.
Izvor: TRT World i agencije; dodatno: AP, Reuters, Al Jazeera, Euronews
