Kako prenosi Vijesti.ba/Fena, Osnovni sud u Prištini donio je odluku da se za 36 osoba zabrani ulazak na Kosovo u naredne tri godine, nakon što su privedene tokom obilježavanja Vidovdana na Gazimestanu.
Prema dostupnim informacijama, oni su kažnjeni i novčano, a dokumenti im neće biti vraćeni dok ne plate kaznu od 700 eura.
Na papiru, ovo izgleda kao još jedna sudska odluka. U stvarnosti, ovo je još jedan dokaz koliko je Balkan i dalje zarobljen u starim parolama, starim ranama i starim političkim bitkama koje se prenose s generacije na generaciju. Jedan uzvik, jedna zastava, jedan gest rukom i odmah se otvara cijeli paket prošlosti, bola, inata i političkih poruka.
BALKAN I DALJE ŽIVI OD STARIH PAROLA
Prema navodima kosovskih medija, osobe koje su privedene tokom obilježavanja Vidovdana uzvikivale su “Kosovo je Srbija” i podizale tri prsta. Kosovske vlasti su to ocijenile kao nacionalističku poruku i postupile prema njima zbog navodnog narušavanja javnog reda i mira.
Neko će reći da je riječ o slobodi govora. Neko drugi će reći da je riječ o provokaciji na teritoriji gdje su odnosi ionako napeti. I upravo tu je suština problema. Na Balkanu ništa nije samo rečenica. Ni pjesma nije samo pjesma. Ni zastava nije samo zastava. Ni obilježavanje historijskog događaja nije samo sjećanje. Sve se odmah pretvara u političku poruku.
Vidovdan za Srbe ima vjersko i historijsko značenje, posebno zbog sjećanja na Kosovsku bitku iz 1389. godine. Ali Gazimestan nije običan prostor. To je mjesto koje se u novijoj historiji veže i za govor Slobodana Miloševića iz 1989. godine, govor koji se često spominje kao jedan od simbola vremena koje je vodilo prema krvavom raspadu Jugoslavije.
KAD SJEĆANJE POSTANE POLITIČKA PROVOKACIJA
Nije sporno da svaki narod ima pravo na svoje sjećanje, praznike i obilježavanja. Ali je isto tako jasno da se svako okupljanje na osjetljivom prostoru mora odvijati bez poruka koje mogu zapaliti atmosferu. Posebno tamo gdje se i danas živi pod tenzijama, gdje ljudi ne vjeruju jedni drugima i gdje politika stalno čeka novu iskru.
Kosovske vlasti su odlučile pokazati da takve poruke neće tolerisati. Zabraniti ulazak nekome na tri godine nije mala stvar. To je ozbiljna mjera i šalje jasnu poruku: ko dolazi na Kosovo da provocira, može očekivati posljedice.
S druge strane, iz Srbije već godinama dolaze tvrdnje da kosovske vlasti ograničavaju prisustvo srpskih zvaničnika na Vidovdanu. Direktor Ureda za Kosovo u Vladi Srbije Petar Petković izjavio je da mu posljednje tri godine nije dozvoljeno da učestvuje u obilježavanju. I tu se vidi začarani krug. Jedna strana govori o zaštiti javnog reda i mira, druga o zabrani identiteta i tradicije.
A narod? Narod opet gleda istu predstavu. Jedni se hrane inatom, drugi strahom, treći politikom. I tako se godinama vrtimo u krug.
DOK POLITIČARI DOBIJAJU POENE, NAROD GUBI MIR
Najveći problem Balkana nije samo ono što se desi na jedan dan, nego ono što ostane poslije toga. Svaki ovakav događaj postane gorivo za političare, medije i društvene mreže. Umjesto da se smiruju tenzije, one se često dodatno pojačavaju. Umjesto da se razgovara o životu, platama, školama, bolnicama i odlasku mladih, opet se vraćamo na zastave, parole i granice.
Naravno, javni red se mora poštovati. Zakoni postoje i svako ko dođe na teritoriju neke zemlje ili područja mora znati da ne može raditi šta hoće. Ali isto tako, dugoročno rješenje ne može biti samo u kaznama. Kazne mogu zaustaviti incident, ali ne mogu same izliječiti mržnju, nepovjerenje i političku zloupotrebu historije.
Ovaj slučaj pokazuje koliko je Balkan i dalje krhak. Jedan uzvik dovoljan je da se digne prašina u cijeloj regiji. To nije znak snage, nego znak da još nismo naučili živjeti normalno jedni pored drugih.
Na kraju, ostaje jednostavna istina: ko zaista poštuje svoj narod, neće ga gurati u nove sukobe zbog starih parola. A ko zaista želi mir, neće dolaziti tamo gdje zna da svaka riječ može izazvati novu vatru.
Izvor: Vijesti.ba/Fena
