AUTORSKI KOMENTAR |
Postoji jedna neobična životna zamka u koju mnogi ljudi upadnu gotovo neprimjetno. Odu od kuće kako bi svojoj porodici omogućili bolji život, a onda godinama žive daleko od upravo onih ljudi zbog kojih su otišli.
Jedna priča objavljena na društvenim mrežama ponovo je otvorila pitanje o kojem razmišljaju hiljade radnika s Balkana koji žive i rade u inostranstvu.
Prema objavi na Facebook stranici „Njemačka Bez Stresa“, jedan muškarac odlučio je dati otkaz u Njemačkoj i vratiti se u Hrvatsku, gdje bi trebao raditi u hitnoj službi u Zagrebu.
Njegova nova plata navodno će biti oko 900 eura manja.
Ali postoji nešto što će, prema toj priči, dobiti zauzvrat.
Svaku večer moći će biti kod kuće, uz suprugu i djecu.
Dok je radio u Njemačkoj, porodicu je navodno viđao samo jednom mjesečno.
Priča nije nezavisno potvrđena, ali pitanje koje otvara veoma je stvarno.
KOLIKO ZAPRAVO KOŠTA ŽIVOT DALEKO OD PORODICE?
Devet stotina eura nije mali novac. Za mnoge porodice to je iznos koji odlučuje hoće li moći platiti račune, kredit ili omogućiti djeci sigurniju budućnost.
Zato ne bi bilo pošteno osuđivati ljude koji ostaju u inostranstvu i žrtvuju zajedničko vrijeme kako bi finansijski pomogli najbližima.
Neki jednostavno nemaju mogućnost izbora.
Ali postoji i druga strana ove priče.
Koliko vrijedi večera za istim stolom?
Koliko vrijedi trenutak kada dijete dođe iz škole i želi ispričati šta mu se dogodilo?
Koliko vrijedi obična nedjelja provedena s porodicom, bez kofera, autobuskih stanica i odbrojavanja dana do sljedećeg susreta?
Problem je što se te stvari ne mogu upisati na bankovni račun.
I zato ih često počnemo ozbiljno cijeniti tek kada shvatimo koliko smo ih propustili.
Čovjek može ponovo zaraditi novac koji je potrošio.
Može promijeniti posao, pronaći bolju priliku i pokušati izgraditi novu finansijsku sigurnost.
Ali ne može ponovo proživjeti djetinjstvo vlastitog djeteta.
Ne može vratiti sve rođendane na kojima nije bio, razgovore koje nije vodio i obične porodične trenutke koji su prošli bez njega.
Ipak, ne treba zaboraviti ni radnike koji su zahvaljujući odlasku u inostranstvo uspjeli školovati djecu, izgraditi kuću ili izvući porodicu iz siromaštva.
Njihova žrtva nije manje vrijedna.
Jer život nije isti za sve.
Neko može prihvatiti manju platu i živjeti dostojanstveno.
Neko drugi bez veće zarade ne bi mogao osigurati ni osnovne potrebe svoje porodice.
Zato prava dilema možda nije treba li ostati u Njemačkoj ili se vratiti kući.
Pravo pitanje glasi: živimo li onako kako zaista želimo ili smo toliko zauzeti zarađivanjem da smo zaboravili zbog čega smo počeli raditi?
ZAKLJUČAK
Najveće životno bogatstvo nije nužno ono što čovjek posjeduje.
Ponekad je to ono čemu se svakog dana može vratiti.
Porodica, mir, zdravlje i vrijeme provedeno s ljudima koje volimo ne mogu se jednostavno pretvoriti u novac.
Ali ni finansijska sigurnost nije nevažna.
Mudrost možda leži upravo u pronalaženju ravnoteže između onoga što moramo zaraditi i onoga što ne želimo izgubiti.
Jer nije siromašan samo čovjek koji nema dovoljno novca.
Siromašan se može osjećati i onaj koji ima sve materijalno, ali nema vremena da uživa u vlastitom životu.
PITANJE ZA ČITAOCE
Zamislite da danas imate mogućnost izbora.
Da li biste prihvatili 900 eura manju mjesečnu platu kada biste zauzvrat mogli svaku večer provoditi sa svojom porodicom?
Ili smatrate da je veća zarada vrijedna privremene odvojenosti jer porodici omogućava sigurniju budućnost?
Napišite iskreno svoje mišljenje u komentarima.
Možda upravo vaše iskustvo pomogne nekome ko se trenutno nalazi pred istom odlukom.
Pratite Pumpajj.com za nove životne priče i autorske komentare.
Napomena: Priča je zasnovana na objavi s društvenih mreža, a identitet muškarca i detalji njegove odluke nisu nezavisno potvrđeni.
Izvor: Dnevno.hr, Facebook stranica Njemačka Bez Stresa.
