Schmidt nije dovoljan: SNSD sada traži nove promjene
Špirić bi nakon Schmidta “pospremio” i Ustavni sud: stara priča u novom pakovanju
Tek što se otvorila priča o odlasku Christiana Schmidta, iz SNSD-a je stigla nova poruka: nije dovoljno da ode visoki predstavnik, sada bi se, po njihovom mišljenju, trebale povući i strane sudije iz Ustavnog suda BiH.
Nikola Špirić, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, izjavio je da bi bilo “ljekovito” da se nakon Schmidta povuku i strane sudije Ustavnog suda BiH. Uz to je poručio da treba staviti van snage odluke koje je Schmidt donio, uključujući izmjene Krivičnog zakona BiH.
Na prvu, to zvuči kao poziv na “domaći dogovor”. Ali u Bosni i Hercegovini se iza te fraze često krije nešto drugo: pokušaj da se uklone posljednje kočnice koje smetaju političkim centrima moći.
Kad kažu “domaći dogovor”, često misle “da niko ne smeta”
Da se ne lažemo, strane sudije u Ustavnom sudu BiH nisu nova tema. Godinama se traži njihov odlazak, posebno iz politike Republike Srpske. Argument je uvijek isti: BiH treba sama odlučivati o sebi.
To lijepo zvuči. I u normalnoj državi bi bilo potpuno logično.
Ali BiH nije država u kojoj političari uvijek poštuju institucije kad im odluke ne odgovaraju. Kod nas se institucije priznaju dok presuđuju “našima” u korist. Kad presuda ne odgovara, onda se odmah priča o strancima, nametanju, okupaciji i ugroženosti.
Problem je što Ustavni sud BiH nije neka ukrasna institucija. On odlučuje o najtežim pitanjima države: nadležnostima, imovini, zakonima, blokadama i ustavnom poretku. Ako se taj sud politički oslabi, država ne dobija više demokratije. Dobija više prostora za ucjene.
Prvo Schmidt, pa sudije, a onda šta?
Nije slučajno što Špirić ovu poruku veže baš za Schmidtov odlazak. To je politička logika domino-efekta: ako se povlači jedan međunarodni mehanizam, odmah treba otvoriti pitanje drugog.
OHR je još ranije upozoravao da bi smjena sadašnjih međunarodnih sudija iz Ustavnog suda kršila Ustav BiH i princip nezavisne jurisdikcije. Zato ova tema nije samo “ko voli strane sudije, a ko ne voli”. Pitanje je može li se Ustav mijenjati političkom željom ili samo ustavnom procedurom.
Narodski rečeno: ne možeš popravljati kuću tako što prvo izvadiš osigurače, pa kažeš da ćeš poslije vidjeti hoće li biti mraka.
Špirić govori o “triježnjenju političkog Sarajeva”, ali možda bi triježnjenje trebalo biti šire. Jer ako se institucije ruše svaki put kad ne odgovaraju jednoj strani, onda nije problem ni Schmidt ni strane sudije. Problem je što neki žele državu samo onda kada im služi, a kada ih ograničava — onda bi da je rastave šaraf po šaraf.
Napomena: Rasprava o stranim sudijama legitimna je tema, ali njihovo uklanjanje ne može biti politička prečica. Mora ići kroz ustavne procedure, bez rušenja nezavisnosti suda i bez pretvaranja pravosuđa u produženu ruku stranaka.
