Broj imigranata u EU oborio sve rekorde
Rekord koji nije slučajan: 64 miliona ljudi u pokretu
Broj imigranata u Evropskoj uniji popeo se na čak 64,2 miliona. To je ogroman skok u odnosu na prije desetak godina kad ih je bilo oko 40 miliona. Samo u jednoj godini – porast za više od 2 miliona ljudi.
Najviše ih je u Njemačkoj – skoro 18 miliona stranaca, a većina je radno sposobna. Španija bilježi najveći rast, dok Italija, Francuska i Njemačka nose najveći teret zahtjeva za azil.
U prevodu: nekoliko država nosi skoro sav pritisak, dok ostali gledaju sa strane.
Ljudi ne bježe bez razloga
Ovdje je najvažnije pitanje – zašto ljudi dolaze?
Niko ne napušta svoj dom, porodicu i život iz hira. Ljudi idu tamo gdje ima sigurnosti, posla i neke šanse za normalan život. Ratovi, siromaštvo, nestabilnost – to su pravi razlozi.
Ali problem nastaje kad se sve to sudari s realnošću Evrope. Države žele radnu snagu, ali ne žele haos. Građani žele sigurnost, ali ne žele promjene koje ne razumiju.
I tu počinje pucanje.
Mentalitet straha i podjele
Sad dolazimo do psihologije.
Ljudi se boje onoga što ne poznaju. Kad vidiš da se grad brzo mijenja, da dolaze novi ljudi, nova kultura, drugačiji način života – instinktivno se zatvaraš.
To nije uvijek mržnja, često je čist strah.
Primjer iz života: zamisli malu zgradu gdje svi stanari znaju jedni druge godinama. Onda se odjednom useli deset novih ljudi koje niko ne poznaje. Odmah kreću priče, sumnje, nervoza. Nije problem što su oni loši – problem je što su “drugi”.
E tako funkcioniše i Evropa danas.
Moj stav – problem nije u ljudima, nego u sistemu
Najlakše je reći “krivci su migranti” ili “krivci su Evropljani”. Ali to je površno.
Pravi problem je što sistem ne prati realnost.
Europa godinama prima ljude, ali nema jasan plan kako ih uključiti u društvo. S druge strane, političari koriste ovu temu za skupljanje poena – jedni šire strah, drugi glume humanost, a rješenja nema.
I onda se društvo polako dijeli na “naše” i “njihove”.
Na kraju, istina je jednostavna:
Kad se ljudi počnu dijeliti na “mi” i “oni” – problem je već izmakao kontroli.
