FAKTIČKI REPUBLIKA: Kako je jedna riječ postala politička institucija
Postoje države koje imaju predsjednika, vladu i parlament. A onda postoji naša politička stvarnost, gdje pored svih institucija postoji još jedna – riječ „faktički“.
Niko ne zna tačno kada je počela njena vladavina, ali građani su primijetili da se pojavljuje češće od ekonomskog rasta, novih fabrika i odgovora na nezgodna pitanja.
Kad političar kaže „faktički“, znate da slijedi objašnjenje koje će trajati pet minuta, a nakon kojeg ćete razumjeti približno isto kao i prije objašnjenja. To je politički ekvivalent magle. Sve je tu, ali se ništa ne vidi.
Tokom godina, brojni građani razvili su posebnu vještinu prepoznavanja govora političara. Dovoljno je da čuju tri rečenice i već mogu predvidjeti kada dolazi sljedeće „faktički“. Neki tvrde da bi od toga mogao nastati i novi sport. Takmičari bi sjedili ispred televizora i skupljali bodove svaki put kada pogode naredno pojavljivanje čuvene riječi.
Ekonomisti su navodno izračunali da bi budžetski deficit bio značajno manji kada bi svako „faktički“ bilo oporezovano simboličnim iznosom. Naravno, niko nije potvrdio tu računicu, ali zvuči uvjerljivije od pojedinih predizbornih obećanja.
Parlament RS kao reality show – ko preživi poslovnik, priča dalje: Vukanović vs Stevandić
U međuvremenu, obični ljudi imaju svoje probleme. Računi dolaze redovno, cijene rastu bez konsultacija s građanima, a plata se topi brže od snijega u aprilu. Međutim, kada se postavi pitanje zašto je tako, odgovor često dolazi umotan u nekoliko „faktički“, dva „u suštini“ i jedno „naravno“.
Političari se, s druge strane, ponašaju kao da je riječ o strateškom resursu. Da je „faktički“ prirodno bogatstvo, vjerovatno bismo bili izvozni gigant. Strani investitori dolazili bi da proučavaju ne rudnike, ne fabrike, nego konferencije za medije.
Neki građani čak tvrde da bi vještačka inteligencija, kada bi analizirala domaću političku scenu, zaključila da je „faktički“ najuticajnija politička figura u zemlji. Nema funkciju, ne izlazi na izbore i ne drži govore, ali je prisutna svuda.
I tako, dok jedni raspravljaju o ekonomiji, drugi o reformama, a treći o geopolitici, „faktički“ nastavlja svoj tihi politički marš. Bez kampanje, bez plakata i bez skupova. Dovoljno je da se uključi mikrofon.
Na kraju dana, građani ostaju sa starim pitanjem: da li će život postati bolji?
Odgovor vjerovatno već znate.
Faktički – hoće.
NAPOMENA: Ovaj tekst je satirični komentar inspirisan javnim političkim nastupima i čestim korištenjem određenih poštapalica u političkom govoru. Ne predstavlja činjeničnu analizu niti tvrdnju o bilo kojoj osobi, već humoristički osvrt na političku komunikaciju u javnom prostoru.
