Kako se mržnja isplati na Balkanu
Prva žrtva mržnje je njen nosilac.
Na Balkanu mržnja se odavno pretvorila u politički biznis. Političari pričaju da brane narod, vjeru ili naciju, a u stvarnosti prave glasove za sebe. Što više ljudi mrzi “one druge”, to su oni sigurniji da će ostati na vlasti. I nije to nikakva teorija – to je praksa koju svi vide, ali malo ko hoće priznati.
Primjer koji najbolje pokazuje kako to funkcioniše su škole u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine, gdje djeca idu u dvije škole pod jednim krovom. Šta to znači? Djeca su u istoj zgradi, ali ne uče zajedno. Imaju različite učitelje, različite rasporede i čak različite programe. Na taj način djeca odrastaju u podjelama, a političari imaju “mirnu” bazu ljudi koji vjeruju da ih oni štite od “onih drugih”.
Mržnja se isplati političarima na više načina:
Politički – ljudi glasaju iz straha, ljutnje ili mržnje, a ne po razumu. To je brzi put do moći.
Ekonomski – oni koji su bliski vlasti često profitiraju od projekata, tendera i državnog novca dok obični ljudi jedva spajaju kraj s krajem.
Društveno – narod ostaje podijeljen, sukobi se prenose generacijama, a kritičko mišljenje skoro da i ne postoji.
Na kraju, obični ljudi plaćaju cijenu. Djeca uče da su drugačija, škole ne funkcionišu normalno, a društvo stagnira. I sve to dok političari pričaju o Evropi, evropskim vrijednostima i multietničkom društvu, a stvarnost pokazuje potpuno suprotno.
Ono što je najgore je što mržnja postaje dio svakodnevnog života – ljudi su naučeni da sumnjaju jedni u druge, da se boje, i da stalno traže krivca izvan sebe. Političari to koriste, produbljuju podjele i nikada ne daju pravu priliku da se društvo ujedini.
Zaključak je jednostavan: mržnja se na Balkanu isplati samo političarima i elitama, dok obični ljudi uvijek gube – gube obrazovanje, gube perspektivu, gube budućnost. Sve dok ne shvatimo da nas ta mržnja koristi samo njima, a ne nama, ovakve igre moći će se ponavljati iz generacije u generaciju.
