LAŽNI EUROPEJAC: Kaže da vodi BiH ka Evropi, a djeca u njegovim kantonima i dalje u dvije škole pod jednim krovom
„Evropske vrijednosti“ i podijeljene škole: paradoks bosanskohercegovačke politike
U političkim govorima često slušamo kako je Bosna i Hercegovina okrenuta evropskom putu i kako domaći lideri žele da zemlja postane dio modernog, demokratskog prostora kakav predstavlja European Union. Jedan od političara koji redovno govori o toj viziji je Dragan Čović. Međutim, kada se pogleda stvarnost u nekim dijelovima zemlje, pojavljuje se pitanje: koliko su te riječi usklađene sa praksom na terenu?
Jedan od najčešće spominjanih primjera je fenomen „dvije škole pod jednim krovom“. Riječ je o modelu obrazovanja u kojem djeca različitih nacionalnosti pohađaju istu školsku zgradu, ali su razdvojena u nastavi, rasporedu i programima. Takva praksa prisutna je godinama u pojedinim dijelovima Federacije BiH, posebno u kantonima poput Hercegovačko-neretvanski kanton i Srednjobosanski kanton. Gradovi poput Mostar, Vitez ili Busovača često se navode kao primjeri gdje je ovaj sistem postojao ili još uvijek postoji u nekom obliku.
Naslijeđe rata koje nikada nije nestalo
Model „dvije škole pod jednim krovom“ nastao je nakon rata, u pokušaju da se izbjegnu tenzije između zajednica koje su nedavno bile u sukobu. Ideja je tada predstavljena kao privremeno rješenje dok se društvo ne stabilizuje. Međutim, ono što je trebalo biti privremeno – u mnogim sredinama postalo je trajno stanje.
Kritičari tvrde da takav sistem zapravo produžava ratnu logiku podjela. Djeca od najranijeg uzrasta uče da su „drugačija“ i da pripadaju različitim svjetovima, iako dijele isto dvorište, iste ulice i isti grad. Upravo zbog toga su brojne međunarodne organizacije, uključujući OSCE, više puta upozoravale da ovakav model nije u skladu sa standardima modernog obrazovanja.
Politika koja ne želi promjenu
Uprkos kritikama, politička volja za ukidanje ovakvog sistema često izostaje. Razlog nije samo administrativne prirode. Podjele u obrazovanju mnogima odgovaraju jer održavaju političku bazu i strahove koji se lako pretvaraju u glasove na izborima.
Zbog toga se često čuje paradoks: političari govore o evropskim vrijednostima, a istovremeno brane ili prešućuju sistem koji djecu razdvaja po nacionalnoj pripadnosti. U takvom ambijentu teško je uvjeriti građane da se zemlja zaista kreće prema evropskom modelu društva.
Pitanje koje ostaje otvoreno
Ako Bosna i Hercegovina zaista želi postati dio evropske porodice, logično je zapitati se može li društvo graditi zajedničku budućnost dok djeca odrastaju odvojeno.
Može li zemlja govoriti o evropskim vrijednostima dok u školama i dalje postoje nevidljivi zidovi između učenika?
I možda najvažnije pitanje: ko zapravo ima interes da ti zidovi nikada ne nestanu?
