RADNI DAN OD 12 SATI U NJEMAČKOJ?
Njemačka razmatra promjenu pravila koja bi omogućila duže radne dane, uz obračun maksimalnog radnog vremena na sedmičnom umjesto dnevnom nivou. Međutim, nije uveden obavezan radni dan od 12 sati, a konačan dogovor o reformi još nije postignut.
Kancelar Friedrich Merz podržava fleksibilniji raspored. Na skupu poslodavaca 13. oktobra naveo je primjer zaposlenih koji rade tri smjene po 12 sati sedmično i, prema njegovom prepričavanju razgovora, zadovoljni su takvom organizacijom.
Važeći zakon u pravilu ograničava rad na osam sati dnevno. Produženje na deset sati moguće je uz propisani vremenski izravnavajući period. Posebni izuzeci za duže smjene već postoje.
Komentar: Fleksibilnost za koga?
Tri dana rada i više slobodnih dana nekome mogu odgovarati. Manje putovanja na posao, duži odmor između radnih ciklusa i lakše planiranje privatnih obaveza jesu stvarne prednosti dobrog rasporeda.
Ali tri puta po 12 sati iznosi 36 sati sedmično. To nije isto što i produžiti pojedine smjene, a radniku ostaviti neizvjesnost kada će dobiti obećanu slobodu.
Ključno pitanje zato glasi: ko odlučuje o rasporedu i može li zaposleni odbiti dužu smjenu bez posljedica?
Radniku koji bira takav model fleksibilnost može pomoći. Onome kojem šef navečer javi da sutra ostaje dodatna četiri sata ista riječ znači nešto sasvim drugo.
Nisu svi poslovi jednako naporni
Dvanaest sati za računarom, u skladištu, za mašinom ili uz pacijente ne predstavlja isto opterećenje. Važni su intenzitet rada, pauze, noćne smjene i vrijeme potrebno za oporavak.
Njemački savezni institut za sigurnost i zdravlje na radu upozorava da s produžavanjem radnog vremena rastu umor i rizik od grešaka i nesreća. Slobodan dan kasnije ne može poništiti svaku posljedicu iscrpljenosti tokom smjene.
Zato su evidencija sati, zaštita zdravlja i učešće radničkih predstavnika suština rasprave. SPD insistira na dodatnim zaštitnim uslovima, dok sindikati upozoravaju na pritisak da zaposleni prihvate duže smjene.
Više slobode mora važiti i za zaposlenog
Poslodavcima treba prostor da organizuju proizvodnju i odgovore na povećan obim posla. Ali zaposleni također moraju moći organizovati čuvanje djece, brigu o porodici i vlastiti odmor.
Merzov primjer pokazuje da duže smjene nekima mogu odgovarati. Ne dokazuje da je isti model dobar za svakoga.
Reformu zato treba ocjenjivati prema konkretnim garancijama: ko bira dužu smjenu, kako se sati evidentiraju i kada se dobija slobodno vrijeme. Bez tih odgovora priča o većoj fleksibilnosti ostaje mnogo privlačnija poslodavcu nego radniku.
Izvori: njemački Zakon o radnom vremenu, Bundestag, Deutsche Welle, ZDF, BAuA.
