Tito 46 godina poslije smrti: Zašto ga jedni slave, a drugi ne mogu smisliti

Tito 46 godina nakon smrti: čovjek kojeg jedni pamte po redu i sigurnosti, a drugi po jednopartijskom sistemu

Prošlo je 46 godina od smrti Josipa Broza Tita, a njegovo ime i dalje ne izlazi iz javnog života bivše Jugoslavije. Neko ga spominje s nostalgijom, neko s ljutnjom, a neko samo s pitanjem: kako je moguće da jedan čovjek i poslije toliko decenija izaziva toliko rasprave?

Tito je preminuo 4. maja 1980. godine u Ljubljani, u 15:0 5 sati, nakon zdravstvenih komplikacija. Tadašnja Jugoslavija je stala, a vijest o njegovoj smrti izazvala je masovnu žalost širom zemlje. Posebno je ostala upamćena scena s utakmice Hajduk – Crvena zvezda u Splitu, kada su igrači i navijači zajedno plakali nakon što je objavljena vijest o njegovoj smrti.

Državnik kojeg se ne može izbrisati iz historije

Šta god ko mislio o Titu, jednu stvar je teško osporiti: bio je jedna od najvažnijih političkih figura s ovih prostora. Kao vođa partizanskog pokreta imao je veliku ulogu u borbi protiv fašizma i stvaranju socijalističke Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata.

Njegov raskid sa Staljinom 1948/1949. godine otvorio je put da Jugoslavija ne bude obična sovjetska ispostava, nego država koja pokušava voditi samostalnu politiku između velikih blokova. Kasnije je Jugoslavija, uprkos svim slabostima sistema, postala važan regionalni faktor, i vojno i politički.

Zašto ga ljudi i dalje pamte?

Starije generacije Tita često povezuju sa sigurnošću, poslom, stanovima, pasošem koji je vrijedio i osjećajem da država ipak nešto znači. Mnogi kažu: “Nije bilo savršeno, ali se znalo reda.”

Tu se krije glavni razlog nostalgije. Ljudi često ne pamte samo političara, nego vrijeme u kojem su bili mlađi, sigurniji i manje uplašeni za sutra. Kada danas vide korupciju, nacionalne svađe, male plate i raseljavanje, lako im se učini da je ono staro vrijeme bilo zlatno.

Ali nije pošteno prešutjeti ni drugu stranu.

Nije sve bilo sloboda i pjesma

Jugoslavija pod Titom bila je jednopartijska država. To znači da politička sloboda nije bila kao u višestranačkim demokratijama. Kritika sistema imala je granice, a period nakon sukoba sa Staljinom obilježen je represijom, čistkama i zatvaranjima političkih protivnika.

Zato je pogrešno praviti od Tita sveca. Ali je isto tako neozbiljno svesti ga samo na diktatora i izbrisati sve što je taj period značio za obične ljude, industriju, obrazovanje, međunarodni položaj i antifašističko naslijeđe.

Istina je, kao i obično, između navijačkih parola.

Bosna i Hercegovina i Titovo naslijeđe

Za Bosnu i Hercegovinu Tito ima posebnu težinu. U jugoslavenskom ustavnom okviru BiH je potvrđena kao republika, a ne kao teritorija za podjelu između većih nacionalnih projekata. Klix podsjeća i na Titovu poznatu poruku da Bosna ne pripada ni jednima ni drugima, nego da “Bosna bude Bosna”.

Zato njegovo ime u BiH i danas nosi dodatnu simboliku. Za jedne je to simbol zajedničkog života, za druge simbol sistema koji je gušio nacionalne i političke slobode. I baš zato rasprava o Titu nikad nije samo rasprava o prošlosti. To je rasprava o tome kakvu državu ljudi žele danas.

Tito je bio veliki državnik, ali nije bio bez mrlje. Bio je simbol jednog vremena koje je imalo red, sigurnost i međunarodni ugled, ali i sistem u kojem se nije moglo sve reći bez posljedica.

Najveća ironija je što se narodi koji su se nekad zaklinjali u bratstvo i jedinstvo danas često svađaju oko čovjeka koji ih je držao zajedno.

Izvor: Klix.ba