IZRAEL OPTUŽUJE, BELGIJA UZVRAĆA: “Naše pravosuđe nije politička igračka”

BELGIJA OPTUŽILA ŽIDOVSKE OBREZIVAČE, IZRAEL BIJESAN: Ministar poručio — “Ne pravite od pravosuđa napad na vjeru”

Belgija se našla usred osjetljive rasprave u kojoj se sudaraju vjerska sloboda, zakon, medicina i politika.
Na jednoj strani su židovski moheli, ljudi posebno obučeni za ritualno obrezivanje dječaka.

Na drugoj strani je belgijsko pravosuđe koje tvrdi: ako se radi medicinski zahvat nad maloljetnikom, moraju postojati jasna pravila.

Prema pisanju Indexa, belgijski ministar vanjskih poslova Maxime Prévot oštro je odgovorio izraelskom kolegi Gideonu Sa’aru, nakon što je Sa’ar optužbe protiv dvojice mohela nazvao sramotnim napadom na prakticiranje judaizma.

Prévot je poručio da je takvo prikazivanje slučaja “klevetničko” i naglasio da postupak nije pokrenula država iz mržnje prema Židovima, nego da su ga pokrenuli predstavnici same židovske zajednice.

Nije zabrana obrezivanja, nego pitanje ko smije držati nož

Ovo je ključna stvar u cijeloj priči: Belgija ne zabranjuje ritualno obrezivanje iz vjerskih razloga. Ali belgijski zakon traži da se takav zahvat obavlja uz učešće kvalifikovanog ljekara i po medicinskim standardima. Index navodi da su djela klasifikovana kao namjerno nanošenje tjelesnih povreda maloljetnicima s predumišljajem i nezakonito bavljenje medicinom.

Belgijska novinska agencija Belga objavila je da tužilaštvo u Antwerpenu traži da dvojica osumnjičenih budu izvedena pred sud, dok bi nadležno sudsko vijeće 18. juna trebalo odlučiti hoće li slučaj ići dalje prema suđenju.

Dakle, ovdje se ne radi o jednostavnoj priči “Belgija zabranjuje vjeru”. To bi bio opasan i netačan naslov. Prava suština je mnogo osjetljivija: gdje prestaje vjerski ritual, a gdje počinje medicinska odgovornost prema djetetu?

Izrael i SAD optužuju Belgiju za pritisak na Židove

Izraelski ministar Gideon Sa’ar tvrdi da se Belgija pridružuje “sramotnoj listi zemalja” koje koriste krivično pravo protiv Židova zbog prakticiranja judaizma. Slične optužbe ranije je iznio i američki ambasador u Belgiji Bill White, koji je slučaj nazvao antisemitizmom, zbog čega ga je Belgija i službeno pozvala na razgovor. AP je tada objavio da je Prévot američke optužbe nazvao opasnom dezinformacijom i miješanjem u nezavisni sudski postupak.

Belgijski odgovor je bio hladan i direktan: pravosuđe nije politički alat, a ambasadori i strani ministri ne mogu naređivati belgijskim sudovima šta da rade.

Prévot je, prema Indexu, poručio Sa’aru da “dosta bude karikatura” i predložio da se spor smiri razgovorom, a ne prepucavanjem preko društvenih mreža.

Zašto je ova tema eksplozivna?

Zato što dira u najosjetljivije pitanje: može li država regulisati vjerski ritual ako se taj ritual izvodi na tijelu maloljetnog djeteta?

Židovske organizacije tvrde da je brit milah, odnosno ritualno obrezivanje, jedan od temelja židovskog identiteta i da bi stroga ograničenja mogla ozbiljno ugroziti židovski život u Evropi. Times of Israel navodi da problem dodatno komplikuje to što Belgija nema poseban sistem službenog certificiranja mohela, pa obrezivanje bez ljekara može završiti kao krivični problem.

S druge strane, belgijske vlasti ne govore da žele zabraniti judaizam.

Njihova poruka je: dijete je dijete, zahvat je zahvat, i neko mora biti medicinski odgovoran ako nešto pođe po zlu.

Šira slika: Evropa hoda po tankoj liniji
Ovakve teme u Evropi nikada ne ostanu samo pravne. Odmah se otvara veća rasprava: antisemitizam, integracija, manjinska prava, vjerske slobode, zdravstveni standardi i granice državne kontrole.

Tu treba biti pošten. Evropa zaista ima problem rasta antisemitizma i to se ne smije gurati pod tepih. Ali isto tako, svaka istraga u kojoj učestvuju pripadnici židovske zajednice ne može se automatski proglasiti antisemitizmom. Ako se tako radi, onda se ozbiljna optužba troši kao politički štit.

To je kao kad komšija kaže: “Napadaš me jer sam ja taj koji jesam”, a vi zapravo pitate: “Ko ti je dozvolio da radiš zahvat nad djetetom bez doktora?” To nisu ista pitanja.

Belgijski slučaj nije jednostavan i ne treba ga gurati u jeftine parole. Nije dobro ako država guši vjersku slobodu. Ali nije dobro ni ako se pod zastavom tradicije izbjegnu medicinska pravila koja štite djecu.

Pravo pitanje nije da li Židovi smiju prakticirati svoju vjeru. U Belgiji obrezivanje nije zabranjeno. Pravo pitanje je: ko smije obavljati zahvat nad maloljetnikom i ko odgovara ako nešto krene loše?

Zato je ovo slučaj koji traži hladnu glavu. Jer kad se vjera, djeca i politika stave u istu rečenicu, jedna pogrešna riječ može zapaliti pola Evrope.

Napomena: Važno je razlikovati kritiku konkretnog sudskog postupka od antisemitizma. Također je važno ne predstavljati belgijski slučaj kao zabranu judaizma, jer Belgija ne zabranjuje ritualno obrezivanje, nego traži da se ono obavlja u skladu s medicinskim pravilima.

Izvori: Index, Belga, AP, Times of Israel.