Izrael mislio da može igrati staru igru, ali Turska nije Iran: Ankara im pomrsila račune
Poenta ove analize je da se između Izraela i Turske sve više gradi nova politička napetost.
Neki izraelski krugovi, prema ovoj analizi, pokušavaju Tursku prikazati kao neku vrstu “novog Irana”, odnosno kao veliku stratešku prijetnju Izraelu. Avaz taj tekst predstavlja kao mišljenje stručnjaka o kampanji u kojoj se Turska opisuje kao nova egzistencijalna opasnost.
Drugim riječima, priča nije samo o tome da se Ankara i Tel Aviv ne vole. Radi se o širem strahu da Turska više nije samo glasna država koja kritikuje Izrael, nego ozbiljna regionalna sila: članica NATO-a, velika ekonomija, država s vojnom industrijom, utjecajem u Siriji, vezama s Katarom i ambicijom da igra veću ulogu u muslimanskom svijetu. U tekstu se navodi da je bivši izraelski premijer Naftali Bennett govorio o Turskoj, uz podršku Katara, kao o novoj velikoj strateškoj prijetnji Izraelu.
Ono što Izrael posebno brine, prema autoru analize, jeste mogućnost da se oko Turske napravi novi blok. Tu se spominju Katar, utjecaj u Gazi i Siriji, pa čak i strah od približavanja Pakistanu, koji ima nuklearno oružje.
Dakle, nije stvar samo u jednoj državi, nego u mogućnosti da Turska okupi širi politički i ideološki krug koji Izrael ne može tako lako ignorisati.
Bitna je i ekonomska strana priče.
Turska je 2024. obustavila trgovinu s Izraelom, što je bio ozbiljan signal da Ankara nije spremna ostati samo na riječima. Takav potez pokazuje da se pritisak ne vodi samo raketama i vojskom, nego i ekonomijom, trgovinom i diplomatskim potezima.
Još jedan važan dio je historija. Turska se često poziva na osmansko nasljeđe i na ulogu zaštitnika muslimanskih naroda, posebno kada je riječ o Palestini. Autor smatra da to Turskoj daje drugačiju vrstu utjecaja od Irana.
Iran je izolovan i pod sankcijama, dok je Turska povezana s Evropom, NATO-om, trgovinom i regionalnim tržištima. Zato je za Izrael, prema ovoj analizi, Turska nezgodniji protivnik: nije usamljena, nije ekonomski odsječena i ima širu historijsku priču iza sebe.
Najvažnije pitanje je: da li Izrael zaista vidi Tursku kao realnu prijetnju ili namjerno diže tenzije da bi opravdao tvrđu politiku? Autor upozorava da pretjerano guranje priče o “novom Iranu” može biti opasno, jer može proizvesti baš ono čega se Izrael navodno boji — dublji sukob s Turskom.
Drama na Zapadnoj obali: Palestinski kršćani mole svijet za pomoć
Ukratko, tema je važna jer pokazuje da se Bliski istok ne vrti više samo oko Izraela, Irana i arapskih zemalja.
Turska sve jače ulazi u tu igru, a kada se velika država s vojskom, ekonomijom, historijskim utjecajem i političkim ambicijama postavi kao protivteža Izraelu, onda to više nije obična diplomatska svađa.
Zaključak bi bio jednostavan: Izrael može Tursku nazivati kako hoće, ali problem za njih je što Turska nije Iran — Turska je mnogo povezanija, praktičnija i teže ju je politički izolovati.
