Misterija u Maroku: Dva američka vojnika nestala nakon vježbe “Afrički lav”

Dva američka vojnika vode se kao nestala na jugozapadu Maroka nakon učešća u velikoj multinacionalnoj vojnoj vježbi “Afrički lav”.

Prema saopćenju američke Afričke komande, potraga je pokrenuta odmah, a u njoj učestvuju američke, marokanske i partnerske snage. Koriste se kopneni, zračni i pomorski resursi, što pokazuje da se incident shvata krajnje ozbiljno.

Incident se dogodio 2. maja u blizini područja za obuku Cap Draa, kod grada Tan-Tana, nedaleko od Atlantskog okeana. Prema izvještajima AP-a, vojnici su nestali nakon završetka dnevnih aktivnosti, tokom rekreativnog pješačenja u planinsko-polupustinjskom području. Marokanska vojska navodi da se nestanak dogodio u blizini litice, dok istraga još traje i zvaničan uzrok nije potvrđen.

Vojna vježba nije igra, ni kad se završi radni dan

“African Lion” je najveća godišnja američka zajednička vojna vježba na afričkom kontinentu. Ove godine odvija se u više zemalja, među kojima su Maroko, Tunis, Gana i Senegal, a okuplja hiljade vojnika iz više od 30 država. Cilj vježbe je jačanje saradnje, uvježbavanje zajedničkog djelovanja i spremnost za krize.

Ali ova vijest pokazuje nešto što se često zaboravi: vojnik nije izložen riziku samo kada puca, leti ili vozi borbeno vozilo. Rizik postoji i u terenu, vremenu, umoru, pogrešnoj procjeni i trenutku nepažnje.

Maroko u tom dijelu nije turistička razglednica iz prospekta. To je prostor gdje se sudaraju okean, stijene, pustinja i teško prohodan teren. Kad se tu neko izgubi ili padne, potraga postaje ozbiljna operacija, a ne obična potraga po komšiluku.

Mentalitet sile ne smije pobijediti oprez

Psihološki gledano, ovakvi slučajevi podsjećaju da disciplina ne prestaje kad se završi službeni dio dana. Ljudi često najviše griješe baš kad pomisle: “Gotovo je, sad smo opušteni.”

To se ne dešava samo vojnicima. Imaš čovjeka koji cijeli dan radi na građevini, pazi na skelu, alat i struju. Sve završi kako treba, a onda se na kraju dana posklizne na običnoj stepenici jer je umoran i spustio je gard. Nije ga srušio veliki posao. Srušio ga je trenutak opuštanja.

Zato se u ovakvim pričama ne treba praviti pametan i donositi brze zaključke. Ne zna se još tačno šta se dogodilo. Ne treba širiti teorije, ne treba izmišljati otmice, napade ili zavjere. Ono što se zna jeste da su dvojica vojnika nestala, da je potraga u toku i da porodice sada prolaze najteže sate.

Moj stav je jasan: javnost ima pravo znati šta se dogodilo, ali dok traje potraga, najvažnije je pronaći ljude. Sve drugo dolazi kasnije — izvještaji, odgovornost, propusti i lekcije.

U vojsci se čovjek uči da bude spreman na opasnost, ali život nekad najteže udari baš onda kad misliš da je opasnost prošla.