Zenica na nogama: Jesu li Pavlović i Hamzić od Željezare napravili privatni bankomat?

Jesu li Pavlović i Hamzić kupili Željezaru da je spase — ili da izvuku šta se može?

Željezara gori iznutra, a radnici gledaju ko će ih posljednji ugasiti

Ovo nije samo priča o jednoj firmi. Ovo je priča o starom balkanskom receptu: kad treba zaraditi, onda je firma privatna; kad treba spašavati radnike i dugove, onda se odjednom zove država, više detalja na Raport.ba..

Nova Željezara Zenica, jedan od posljednjih velikih industrijskih sistema u BiH, za samo nekoliko mjeseci prešla je put od najava “preporoda” do priče o stečaju i gašenju. Radnici protestuju, strahuju za plate i radna mjesta, a javnost pokušava shvatiti kako je moguće da se tako velika priča raspada gotovo preko noći.

Prema pisanju Raporta, u centru cijele priče nalaze se Gordan Pavlović i Ahmed Hamzić, suvlasnici firme H&P Zvornik, koja je preuzela bivši ArcelorMittal Zenica. Raport tvrdi da se u pozadini odvijaju sumnjive finansijske operacije, da se roba izvlači iz kruga fabrike, da se spominju cesije, povezane firme i transakcije koje navodno prelaze 150 miliona KM.

Važno je odmah reći: ovo su tvrdnje i sumnje koje moraju ispitati nadležni organi. Ali ako je i pola ovoga tačno, onda se ne radi samo o lošem poslovanju. Onda se radi o ozbiljnom obrascu: uzmi vrijednost, prebaci teret na druge, pa se skloni dok radnici i država gase požar.

Od velikih obećanja do stečaja — prebrzo da bi bilo slučajno

Prije samo nekoliko mjeseci javnosti se govorilo o oporavku, novoj energiji, investicijama i stabilizaciji proizvodnje. Danas se govori o stečaju, zatvaranju i hiljadama ljudi koji bi mogli ostati bez posla direktno ili indirektno.

To je prevelik zaokret da bi se tek tako prihvatio kao “eto, nije išlo”.

Niko ozbiljan ne kupuje takav sistem, a da ne zna u kakvom je stanju. Željezara nije kiosk koji si otvorio pa nakon tri mjeseca shvatio da nema prometa. To je ogromna industrijska mašina, sa dugovima, radnicima, transportom, sirovinama, ugovorima, ekologijom i državnim značajem.

Zato je ključno pitanje: jesu li novi vlasnici zaista htjeli spasiti proizvodnju ili su od početka gledali šta se može izvući iz imovine, potraživanja i poslovnih tokova?

Prema Raportu, sumnje dodatno pojačava navodna uloga firme Ferrum iz Zvornika, koja je registrovana za medijsko oglašavanje i ima mali promet, a sada se spominje u vezi s kompleksnim finansijskim aranžmanima oko željezare.

Ako se firma takvog profila pojavljuje u ozbiljnoj industrijskoj priči, onda javnost ima pravo pitati: šta se ovdje stvarno radi?

Profit moj, problem narodni

Ovdje se vidi jedan ružan, ali poznat mentalitet. Kad ide dobro, onda se priča o privatnom uspjehu, sposobnim biznismenima i “tržištu”. Kad pukne, onda se zove Vlada, država, narod, radnici, budžet.

To je najgora vrsta poslovne logike: privatizuj dobit, a socijalizuj štetu.
Drugim riječima: ako ima para, moje su. Ako ima problema, naši su.

I to običan čovjek vrlo dobro razumije. To ti je kao kad neko u zgradi kupi zajednički prostor za male pare, iz njega izvadi sve što vrijedi, a onda kad zidovi počnu pucati kaže komšijama: “Hajde sad svi da platimo popravku, ipak je to naša zgrada.” Nije problem samo u parama. Problem je u bezobrazluku.

Radnici su u ovoj priči najlakša meta.

Njima se obično kaže da budu strpljivi, da razumiju tržište, da sačekaju dogovor. A dok oni čekaju, papiri se prebacuju, potraživanja se mijenjaju, roba nestaje, imovina se procjenjuje, a odgovornost se razvodnjava.

To je stara igra: toliko zakomplikuješ stvar da običan čovjek više ne zna ko je kriv. I baš tu se krije prostor za muljanje.

Država sada mora pokazati da nije samo posmatrač

Vlada FBiH ima mali udio u vlasništvu, oko osam posto, ali to ne znači da smije biti nijema. Jer Željezara Zenica nije obična firma. Njeno gašenje ne pogađa samo radnike u pogonu. Pogađa dobavljače, rudare, željeznice, energetiku, prevoznike, male firme i čitav grad.

Ako padne takav sistem, ne pada samo jedna kapija. Pada cijeli lanac ljudi koji su živjeli od tog rada.

Zato se ovdje ne smije stati na političkom prepucavanju. SDA, HDZ, SNSD, Vlada FBiH, bivše vlade, sadašnji vlasnici — svi će pokušati prstom pokazati na nekog drugog. Ali radnike ne zanima ko će ljepše oprati ruke. Njih zanima ko će odgovarati.

Ako su transakcije bile zakonite, neka se pokažu papiri. Ako su cesije čiste, neka se objasni zašto su rađene. Ako nije bilo izvlačenja vrijednosti, neka se javno prikaže tok novca. Ako je sve pošteno, nema razloga za skrivanje.
Ali ako se pokaže da je Željezara kupljena samo da bi se iz nje izvukla korist, a zatim ostavila država da spašava ruševinu, onda to nije “biznis”. To je razvlačenje narodne industrijske kičme.

Moj stav je jasan: nadležni organi moraju odmah ući u ovu priču. Ne za godinu dana, ne kad sve ode u stečaj, ne kad radnici završe na birou. Sad. Jer kad jednom imovina ode na druge firme, a radnici ostanu pred zaključanom kapijom, tada je kasno glumiti iznenađenje.
Najlakše je ugasiti fabriku; najteže je narodu objasniti zašto su se neki obogatili baš dok su radnici ostajali bez hljeba.

Saznaj više na Raport.ba..