HRVATSKA U STRAHU: Prerezao joj vrat, dobio 15 godina, sada se čeka izlazak!

Ovo je ona vrsta vijesti od koje se čovjeku stisne stomak.

Ne zato što je zločin nov, nego zato što se vraća pitanje koje nikada nije smjelo biti zaboravljeno: šta društvo radi s čovjekom koji je nasumično napao turistkinju, prerezao joj vrat, sakrio tijelo — i nakon 15 godina može ponovo izaći među ljude?

Edi Mišić je pravomoćno osuđen na 15 godina zatvora zbog ubistva meksičke turistkinje Selene Margarite Graciano Macedo na Marjanu 2012. godine. Vrhovni sud Hrvatske potvrdio je tu kaznu 2014. godine. Sud je slučaj pravno tretirao kao “obično ubistvo”, jer nije dokazano da se radi o posebno okrutnom ubistvu u smislu zakona. Ali narodski rečeno: nema tu ničeg običnog. Ni u žrtvi. Ni u načinu. Ni u strahu koji je ostao iza svega.

Pravo ima svoje riječi, narod ima svoju jezu

Selena je bila turistkinja. Došla je u Split, šetala Marjanom i nije imala pojma da će joj običan dan postati posljednji. Prema sudskim i medijskim izvještajima, Mišić ju je napao, vezao, prerezao joj vrat i pokušao sakriti tijelo granjem i kamenjem. Dalmacija News navodi da bi Mišić već 2027. mogao izaći na slobodu.

E tu počinje prava jeza.

Jer nije isto kad neko odsluži kaznu za djelo koje je imalo jasan sukob, motiv, okolnosti, kajanje i promjenu. Ovdje javnost najviše plaši ono što se stalno ponavlja u izvještajima: hladnoća, šutnja, odsustvo kajanja i ozbiljni nalazi vještaka. Tportal piše da vještaci nisu vidjeli ni trunku empatije ni kajanja, te da je Mišiću dijagnosticiran asocijalno-disocijativni poremećaj ličnosti s narcističkim i sadističkim elementima, ali je proglašen potpuno uračunljivim.

To je rečenica od koje javnost ima pravo tražiti odgovore.

Društvo ne smije čekati novu žrtvu
Ovdje nije poenta samo kazna. Kazna je prošla kroz sudove. Možemo se ljutiti, ali presuda postoji. Poenta je: šta poslije?

Ako čovjek nakon takvog zločina izlazi iz zatvora, društvo mora znati postoji li ozbiljna procjena rizika, stručni nadzor, obavezno praćenje, kontrola ponašanja i jasna procedura. Ne može odgovor biti samo: “Odslužio je, doviđenja.” To je pravno možda jednostavno, ali život nije formular.

I ne, ne mora političar postati žrtva da bi se sistem probudio. To je najgora istina našeg društva: često se zakoni mijenjaju tek kad strada neko “važan”. A Selena je bila važna. Svaka slučajna djevojka u šetnji je važna. Svaki običan čovjek je važan.

Ako sistem ne zna šta će s ljudima koji su uračunljivi, brutalni, bez kajanja i potencijalno opasni nakon izlaska, onda to nije samo pravosudni problem. To je sigurnosni problem.

Jer zatvor ne smije biti samo pauza između dva moguća zla. Zatvor mora biti kazna, zaštita i procjena. Ako nema stvarne promjene, onda javnost ima pravo pitati: ko garantuje da se tragedija neće ponoviti?

Selena se ne može vratiti. Ali sistem se može popraviti. I mora. Prije nego što opet svi budu “šokirani”.

Napomena: Izraz “psihopat” je narodski i medijski čest, ali u tekstu je preciznije držati se nalaza vještaka i sudskih činjenica.

Izvori: Tportal, Dalmacija News, Večernji list, Dnevnik.hr, Slobodna Dalmacija / Express 24sata.