Slučaj Komšić ponovo šokira javnost!
Ovo nije samo priča o jednom zločinu. Ovo je priča o sistemu koji je imao upozorenja, prijave, nasilje, zabrane i presude — ali nije spriječio ono najgore.
David Komšić, porijeklom iz Kiseljaka, u februaru 2017. godine u Zagrebu je ubio trudnu Kristinu Krupljan. Prema navodima Indexa i Fokusa, zadao joj je 88 uboda nožem. Nekoliko mjeseci ranije, Kristina ga je prijavila zbog napada u kojem je učestvovao s još nekoliko osoba, ali je presuda za taj napad stigla tek kada je ona već bila mrtva.
Nasilje nije počelo tog dana
Najveća laž u ovakvim slučajevima je kad se poslije tragedije svi prave da se “nije moglo znati”. Moglo se znati. Možda se nije mogao predvidjeti svaki detalj, ali se opasnost vidjela.
Komšić je prije ubistva već imao ozbiljne probleme sa zakonom.
Index navodi da je 2016. automobilom usmrtio pješaka u Zagrebu, a kazna mu je kasnije smanjena s dvije godine na godinu i dva mjeseca zatvora. U slučaju napada na Kristinu osuđen je na godinu i po zatvora, iako je tužilaštvo tražilo više.
Za ubistvo Kristine prvo je nepravomoćno osuđen na 30 godina zatvora. Vrhovni sud mu je kasnije kaznu smanjio na 25 godina, a ta kazna je potom potvrđena kao pravomoćna. Sud je u obrazloženjima navodio i olakotne okolnosti, poput njegove mlađe životne dobi i bitno smanjene ubrojivosti, ali i teške otegotne okolnosti: ranije nasilje, raniju presudu i činjenicu da je znao da je Kristina trudna.
Kad sistem zakasni, cijena je život
Ovdje nije dovoljno reći: “Sud je presudio.” Jeste, presudio je. Ali pitanje je šta se dešavalo prije toga. Koliko puta mora neko biti nasilan da društvo shvati da to nije “mladalačka glupost”? Koliko puta žrtva mora prijaviti nasilje da bi se neko stvarno zapitao: “Čekaj, možda je ova djevojka u opasnosti?”
Sutkinja Sanja Mazalin je, prema 24sata, tokom ranijeg obrazloženja rekla da se nije reagovalo kada je trebalo i da se uvijek nalazilo neko opravdanje. To je rečenica koja boli. Jer kad se nasilniku stalno traži opravdanje, žrtvi se polako oduzima zaštita.
HRVATSKA U STRAHU: Prerezao joj vrat, dobio 15 godina, sada se čeka izlazak!
Narodski rečeno: nije problem samo jedan bijesan čovjek. Problem je kad porodica, okolina i institucije godinama ublažavaju ono što se ne smije ublažavati. “Ma mlad je.” “Ma smirit će se.” “Ma ona je kriva.” “Ma nije to ništa.” I onda jednog dana svi glume šok.
Kristina više ne može govoriti. Zato društvo mora govoriti za nju. Ne zbog osvete. Nego zbog svake djevojke koja danas prijavljuje nasilje i boji se da je niko neće ozbiljno shvatiti.
Jer nasilje rijetko počne ubistvom. Počne kontrolom. Prijetnjama. Udarcom. Zabranom. Uhođenjem. Prijavom koju neko gurne u ladicu. A kada sistem na sve to zažmiri, onda se kasnije ne smije praviti nevin.
Napomena: Ovaj tekst se zasniva na sudskim odlukama i medijskim izvještajima. Poenta nije nacionalno prebrojavanje, nego pitanje odgovornosti, nasilja i zakašnjele zaštite žrtava.
Izvori: Fokus.ba, Index.hr, 24sata, Jutarnji list, Tportal.
