Priča penzionerke Ivanke iz Hrvatske ponovo je otvorila pitanje koliko obrazovanje, godine rada i profesionalno iskustvo zaista vrijede kada čovjek dođe do penzije. Iako je završila dva fakulteta, Ivanka danas prima svega 430 eura mjesečno.
Njeno priznanje privuklo je pažnju jer pokazuje da ni visoko obrazovanje ne garantuje sigurnu i dostojanstvenu starost. Kada se plate računi, kupe lijekovi i osnovne namirnice, od takve penzije ostaje veoma malo prostora za bilo kakav normalan život.
ZAKONSKE PROMJENE NE RJEŠAVAJU GLAVNI PROBLEM
Početkom 2026. godine u Hrvatskoj su stupile na snagu izmjene penzijskog zakonodavstva. Uvedene su određene olakšice, među kojima su promjene vezane za prijevremeno penzionisanje, mogućnost rada uz primanje penzije, povećanje pojedinih invalidskih penzija i nova prava za korisnike porodičnih penzija.
Ipak, zakonske izmjene ne mijenjaju činjenicu da veliki broj penzionera i dalje raspolaže primanjima koja teško prate rast cijena hrane, stanovanja, lijekova i drugih osnovnih troškova.
Za mnoge starije građane najveća želja više nije putovanje, novi automobil ili luksuz. Njihove želje svedene su na zdravlje, mir u porodici i mogućnost da svaki mjesec plate račune bez straha da će ostati bez novca.
DVIJE PLATE VIŠE NISU GARANCIJA SIGURNOSTI
Problem nije ograničen samo na penzionere. Sve više domaćinstava s dvije plate i dodatnim prihodima na kraju mjeseca završava u minusu.
Godinama su rast plata i dostupni krediti stvarali osjećaj sigurnosti. Rate su djelovale podnošljivo, a zaduživanje kao jednostavan način da se podigne životni standard.
Međutim, rast cijena i pad vrijednosti novca otkrivaju da je dio tog blagostanja bio zasnovan na kreditima i potrošnji budućih prihoda. Dugovi koji su nekada izgledali bezazleno sada postaju ozbiljan teret.
IVANKINA PENZIJA GOVORI VIŠE OD STATISTIKE
Ivankinih 430 eura nisu samo jedan lični podatak. To je iznos koji pokazuje koliko se život može promijeniti nakon završetka radnog vijeka.
Dva fakulteta, godine učenja i rada na kraju nisu bili dovoljni da joj osiguraju finansijski bezbrižnu starost. Njena priča zbog toga izaziva i tugu i opravdano pitanje: kakvu poruku društvo šalje mladima ako obrazovanje i decenije rada ne garantuju dostojanstvenu penziju?
Komentar
Nije problem samo u tome što Ivanka prima 430 eura. Veći problem je što se takve penzije polako predstavljaju kao nešto normalno. Društvo koje od penzionera očekuje da nakon cijelog radnog vijeka preživljavaju, umjesto da žive, mora priznati da penzioni sistem ne ispunjava svoju osnovnu svrhu.
Izvor: Mirovina.hr
