TIM SCOTT NAZVAO TRUMPA „VLADAROM SLOBODNOG SVIJETA“: JEDNA RIJEČ OTVORILA RASPRAVU O DEMOKRATIJI
Američki republikanski senator Tim Scott izazvao je burne reakcije nakon što je predsjednika Donalda Trumpa nazvao „vladarom slobodnog svijeta“, hvaleći pritom odanost koju je Trumpu pokazivao njegov stranački kolega Lindsey Graham.
Scott je poručio da bi više članova Republikanske stranke trebalo shvatiti Trumpovu važnost i podržavati ga onako kako je to činio Graham. Međutim, upravo je riječ „vladar“ pretvorila političku pohvalu u raspravu koja se više ne odnosi samo na Trumpa, nego i na samo značenje demokratije.
SLOBODNI LJUDI NEMAJU VLADARA
Bivši republikanski kongresmen i Trumpov kritičar Joe Walsh odgovorio je da slobodni svijet nema vladara i da se slobodnim ljudima ne vlada.
Ta primjedba pogađa srž problema. Predsjednik demokratske države može biti lider, šef izvršne vlasti, vrhovni komandant ili jedan od najutjecajnijih ljudi svijeta. Ali riječ „vladar“ pripada drugačijem političkom jeziku.
Vladar se obično povezuje s monarhijom, autoritarnom moći ili položajem koji stoji iznad građana. Predsjednik, barem prema demokratskoj ideji, vlast dobija privremeno, na izborima, pod kontrolom zakona, Kongresa i sudova.
Zbog toga kritičari smatraju da Scottova izjava nije samo nespretno izabrana riječ. U njoj vide primjer političke kulture u kojoj se odanost jednom čovjeku postavlja iznad odanosti institucijama.
POHVALA ILI OTKRIVANJE NAČINA RAZMIŠLJANJA
Trumpove pristalice vjerovatno će reći da Scott nije mislio na doslovnog vladara, već na američkog predsjednika kao najmoćnijeg lidera zapadnog svijeta. U američkoj politici dugo se koristi izraz „lider slobodnog svijeta“, posebno kada se govori o globalnoj ulozi predsjednika SAD-a.
Ipak, između riječi „lider“ i „vladar“ postoji velika razlika.
Lider uvjerava, predstavlja i vodi. Vladar naređuje i očekuje poslušnost. Lider je politički zamjenjiv. Vladar se često predstavlja kao čovjek bez kojeg država ili pokret ne mogu opstati.
Zato Scottova izjava izaziva nelagodu čak i među dijelom konzervativaca koji podržavaju Trumpovu politiku, ali odbacuju ideju da bilo koji predsjednik treba biti tretiran kao osoba iznad institucija.
OD KRITIČARA DO BEZUSLOVNE ODANOSTI
Spominjanje Lindseyja Grahama dodatno je pojačalo simboliku cijelog slučaja. Graham je prije Trumpovog dolaska na vlast izgovarao veoma teške kritike na njegov račun, da bi kasnije postao jedan od njegovih najodanijih političkih saveznika.
Scott je tu promjenu predstavio kao primjer koji bi i drugi republikanci trebali slijediti. Kritičari, međutim, u tome ne vide stranačko jedinstvo, nego upozorenje da se u Republikanskoj stranci politička vrijednost sve češće mjeri stepenom lične odanosti Trumpu.
KOMENTAR
Može se prihvatiti objašnjenje da je Tim Scott samo nespretno pokušao pohvaliti Trumpovu globalnu moć. Ali političari na njegovom nivou moraju znati da riječi imaju značenje.
Američki predsjednik nije vladar građana. On je njihov izabrani službenik s ogromnim, ali ograničenim ovlastima.
Kada političari počnu predsjednika nazivati vladarom i od drugih tražiti istu vrstu lične odanosti, rasprava više nije samo o jednoj riječi. Tada se postavlja ozbiljnije pitanje: služi li stranka svojim biračima i institucijama ili jednom čovjeku?
Izvor: ABC News, WLTX, društvene mrežePrijedlozi naslova
