Bliski istok ulazi u novu opasnu fazu: Turska više nije samo posmatrač
Ako je neko mislio da će se haos na Bliskom istoku završiti sukobom Izraela i Irana, posljednji događaji pokazuju da je situacija mnogo opasnija. Sada se u sve ozbiljniju konfrontaciju uvlače i Turska i Izrael, a Sirija ponovo postaje mjesto gdje se interesi velikih regionalnih sila sudaraju.
Izrael je napao sirijsku vojnu bazu Abu al-Duhur, a iz Jerusalema je stiglo objašnjenje da je cilj bio spriječiti stvaranje turskog vojnog uporišta u Siriji. Ankara je napad žestoko osudila i odbacila izraelske tvrdnje kao pokušaj opravdavanja nezakonite akcije.
A onda je Netanyahu poslao poruku koja se ne može ignorisati: Izrael neće prihvatiti širenje turskog vojnog prisustva prema jugu Sirije.
Tu stvari postaju ozbiljne.
Jer Turska nije Iran. Nije država koju Izrael može jednostavno bombardovati i očekivati da će sve završiti na nekoliko raketnih udara. Turska je članica NATO-a, ima jednu od najvećih vojski u savezu i direktno je zainteresovana za ono što se događa u Siriji.
Zato bi direktan sukob Izraela i Turske bio potpuno drugačija priča.
Još zanimljivije je što se u cijelu situaciju mora uključiti i Donald Trump. Ankara održava kontakte i s Washingtonom i s Teheranom, dok Trump istovremeno pokušava kontrolisati eskalaciju između SAD-a, Izraela i Irana. Erdogan je nedavno pozvao Trumpa da se vrati pregovorima s Iranom i ponudio pomoć Turske u diplomatskim naporima.
Drugim riječima, Turska pokušava igrati ulogu sile koja može razgovarati sa svima. Ali upravo zbog toga postaje sve važnija — i sve više smeta onima koji žele sami određivati pravila igre u regionu.
A Iran? Tu je priča još opasnija.
Teheran je odbacio nove američke sankcije i zaprijetio odgovorom državama koje budu pomagale Washingtonu. Istovremeno, tenzije oko Hormuškog moreuza i dalje predstavljaju ogroman rizik za svjetsku trgovinu i cijene energije.
Zato danas ne gledamo samo jedan sukob. Gledamo kako se formiraju novi blokovi.
Turska, Saudijska Arabija i Pakistan već su napravili novi odbrambeni okvir, dok se s druge strane nalaze Izrael i države povezane s američkom politikom na Bliskom istoku.
I tu dolazimo do najvažnije stvari.
Najopasniji scenario nije nužno da Turska sutra objavi rat Izraelu. Mnogo je opasniji scenario u kojem jedna pogrešna odluka, jedan novi izraelski napad u Siriji ili jedan iranski potez u Hormuzu pokrene lanac događaja koji više niko ne može kontrolisati.
Bliski istok je već jednom pokazao koliko brzo lokalni sukob može prerasti u regionalni problem.
A sada je u toj jednačini sve više igrača.
Zato izjave Netanyahua prema Erdoganu ne treba posmatrati kao običnu političku prepirku. One su upozorenje da se borba za budućnost Sirije pretvara u mnogo širi sukob interesa.
Pitanje više nije samo ko će kontrolisati Siriju.
Pitanje je — ko će nakon svega ovoga određivati pravila na Bliskom istoku?
I upravo zbog toga naredni potezi Ankare, Jerusalema, Teherana i Washingtona mogu biti mnogo važniji nego što se danas čini.
Jedan komentar