Bošnjaci u Rudom (Foto: Senad Dorić)
U Rudom obilježena godišnjica stradanja Bošnjaka: Porodice i dalje čekaju istinu i pravdu
U Rudom je obilježena godišnjica stradanja 101 bošnjačkog civila ubijenog od maja do septembra 1992. godine. Više od tri decenije kasnije, porodice žrtava i dalje traže posmrtne ostatke 50 nestalih osoba, kao i odgovore na pitanje zašto mnogi odgovorni još nisu procesuirani.
Centralni dio obilježavanja održan je kod spomen-obilježja ubijenim, odvedenim i nestalim Bošnjacima u Starom Rudom. Prije zvaničnog programa, u rijeku Lim spušten je 101 cvijet, po jedan za svaku žrtvu.
Taj čin bio je simboličan, ali poruka porodica nije bila simbolična. Njihov zahtjev ostaje isti: pronaći nestale, utvrditi istinu i kazniti počinioce.
Porodice ne traže osvetu, već odgovornost
Sa skupa je poručeno da je ovo dan bola, dostojanstva i pamćenja. Porodice žrtava više od 30 godina žive između nade da će pronaći posmrtne ostatke svojih najbližih i razočarenja zbog sporosti institucija.
Za njih rat nije završen onoga trenutka kada je prestala pucnjava. Rat traje sve dok ne znaju gdje su kosti njihovih očeva, braće, sinova i rođaka.
Posebno težak dio ove priče jeste činjenica da za mnoge zločine još nema sudskog epiloga. Vrijeme prolazi, svjedoci umiru, dokumenti nestaju, a porodice ostaju sa istim pitanjima.
Načelnik Rudog Dragoljub Bogdanović poručio je da svi ratni zločinci moraju odgovarati, bez obzira na to iz kojeg naroda dolaze. Posebno je naglasio da oni koji dolaze iz njegovog naroda brukaju i njega.
Takva izjava ima težinu upravo zato što dolazi iz sredine u kojoj su zločini počinjeni. Priznati bol drugog i jasno osuditi počinioce nije izdaja vlastitog naroda. Naprotiv, to je jedan od rijetkih načina da se narod zaštiti od kolektivne krivice.
Zločinci imaju ime, a žrtve zaslužuju pravdu
Bogdanović je poručio da ne smije biti podjele među nevinim žrtvama. Spomenuo je bošnjačka i srpska imena, naglašavajući da ubistvo nedužnog čovjeka ne može biti opravdano nacionalnošću, vjerom ili ratnom propagandom.
Odgovornost mora biti individualna. Nije pošteno optuživati cijeli narod, ali nije pošteno ni skrivati zločince iza naroda.
Upravo zato procesuiranje odgovornih nije samo pitanje pravde prema žrtvama. To je i način da se skine teret sa svih onih ljudi koji nisu učestvovali u zločinima i koji ne žele da ih se poistovjećuje s počiniocima.
Institucije ponovo prozvane zbog šutnje
Muftija goraždanski Remzija ef. Pitić kritikovao je rad sudova i tužilaštava, navodeći da institucije nisu uradile dovoljno kako bi odgovorni bili privedeni pravdi.
Sličnu poruku uputio je i Ćamil Dorić, brat ubijenog Hamze Dorića. Govorio je o gubicima svoje porodice i činjenici da, prema njegovim riječima, niko nije odgovarao za zločine.
Njegova porodica, kao i mnoge druge, nije uspjela dostojanstveno sahraniti svoje najbliže. To je rana koja se ne zatvara komemoracijom jednom godišnje.
Komentar
Najlakše je održati govor o miru. Mnogo je teže otvoriti arhive, pronaći nestale, podići optužnice i osuditi odgovorne. Dok se to ne dogodi, porodice žrtava neće imati osjećaj da je pravda stigla. A društvo koje skriva zločince ne čuva mir, već samo odgađa novi sukob s istinom.
Izvor: Klix.ba
