Majčina leđa jača su od vremena
Postoje ljudi koji cijeli život nose teret. A postoje majke koje cijeli život nose svoje dijete.
Uskoro će napuniti 80 godina. Bore na njenom licu nisu nastale samo od vremena, već od brige, neprospavanih noći i bezbroj koraka koje je napravila noseći svog sina. Dok su drugi u tim godinama odavno prestali nositi djecu u naručju, ona ga nosi gotovo cijeli život.
Njen sin je od rođenja bolestan. Cerebralna paraliza prikovala ga je za krevet i oduzela mu mogućnost da samostalno hoda. Ali nije mu oduzela majku koja je odlučila da njegove granice budu onoliko velike koliko njena ljubav može dosegnuti.
Gdje god je trebalo otići – kod ljekara, u bolnicu, na pregled, u goste ili samo da vidi malo svijeta – ona ga je nosila na svojim leđima. Tako je prošlo gotovo pola njegovog vijeka. Ono što su za druge bile obične stepenice ili nekoliko stotina metara, za nju je značilo novi ispit snage, volje i ljubavi.
Godine su prolazile. Njena kosa je osijedjela, koraci su postali sporiji, a leđa umornija. Ali srce nije posustalo. Svakog jutra ustajala je sa istim pitanjem: kako da svom sinu olakša još jedan dan.
Njena priča nije priča o sažaljenju. To je priča o majčinskoj ljubavi koja ne poznaje odmor, penziju ni granice. Ljubavi koja ne traži aplauz, priznanja ni naslovnice. Dovoljno joj je da njen sin osjeti da nije sam.
U vremenu kada se često govori o uspjehu, bogatstvu i velikim životnim dostignućima, možda je najveći uspjeh upravo ono što je ova žena učinila. Gotovo osamdeset godina nosi teret života, a pola vijeka doslovno nosi svog sina na svojim leđima.
Takve majke podsjećaju nas da prava snaga ne dolazi iz mišića, već iz srca. Jer postoje leđa koja s godinama oslabe, ali ljubav koja ih pokreće nikada ne ostari.
