Bosna i Hercegovina već tri decenije živi s međunarodnim nadzorom koji je zamišljen kao privremeno rješenje. Sada se ponovo otvara pitanje njegovog završetka, ali i mnogo ozbiljnija dilema: šta će se dogoditi ako OHR ode, a domaće institucije ostanu zarobljene u istim političkim sukobima?
Britanski lord Christopher Geidt, nekadašnji savjetnik visokih predstavnika Carla Bildta i Carlosa Westendorpa, predložio je novi pristup zatvaranju Ureda visokog predstavnika.
Njegova ideja nije da se OHR jednostavno ugasi preko noći.
Predlaže imenovanje novog visokog predstavnika čiji bi glavni zadatak bio pripremiti završetak međunarodnog nadzora, uz jasan vremenski okvir i ispunjavanje već utvrđenih uslova.
Prijedlog dolazi u trenutku kada postoje ozbiljne razlike između međunarodnih partnera o budućoj ulozi OHR-a.
Međutim, najveće pitanje nije samo šta žele Washington i Brisel.
Pitanje je koliko su domaće institucije sposobne preuzeti odgovornost koju danas djelimično nosi međunarodna zajednica.
OHR NE MOŽE TRAJATI VJEČNO, ALI NI OTIĆI BEZ PLANA
Geidt predlaže ponovno okupljanje Vijeća za implementaciju mira na ministarskom nivou i imenovanje visokog predstavnika koji bi vodio proces tranzicije.
Taj proces trebalo bi povezati s postojećim programom „5+2“, koji uključuje rješavanje državne i vojne imovine, fiskalnu održivost, vladavinu prava i druge obaveze.
Ovi uslovi nisu novi.
Utvrđeni su još 2008. godine, ali nisu u potpunosti provedeni.
Upravo zato najava mogućeg zatvaranja OHR-a otvara pitanje koje se godinama izbjegava.
Ako međunarodna zajednica smatra da je vrijeme za završetak nadzora, mora objasniti kako će se osigurati funkcionisanje institucija nakon toga.
A domaći političari moraju pokazati da su sposobni donositi odluke bez stalnog prebacivanja odgovornosti.
KO ĆE ODGOVARATI KADA VIŠE NE BUDE VISOKOG PREDSTAVNIKA?
Jedna od najzanimljivijih Geidtovih ocjena jeste da dugotrajni međunarodni nadzor može omogućavati političarima da izbjegavaju vlastitu odgovornost.
Kada nastane politička kriza, jedni očekuju intervenciju visokog predstavnika, dok drugi njegove odluke koriste kao razlog za nove sukobe.
U takvom odnosu lako se izgubi osnovno pitanje: ko je odgovoran za rezultate rada domaćih institucija?
Ipak, ne treba zanemariti ni suprotan argument.
OHR i njegove ovlasti nastali su kao dio međunarodnog mehanizma za provođenje mirovnog sporazuma.
Njihovo ukidanje bez odgovarajućih garancija moglo bi otvoriti nove sporove o nadležnostima i provedbi odluka državnih institucija.
Zato rasprava ne bi smjela biti svedena na jednostavno pitanje jesmo li za OHR ili protiv njega.
Važno je šta dolazi poslije.
SUVERENITET NE ZNAČI SAMO ODLAZAK STRANACA
Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata suverena država. Prisustvo OHR-a ne znači da je prestala biti suverena.
Ali posebne međunarodne ovlasti predstavljaju ograničenje samostalnog političkog odlučivanja.
Završetak tog mehanizma mogao bi označiti značajnu institucionalnu promjenu.
Međutim, stvarna odgovornost podrazumijeva mnogo više od zatvaranja jedne međunarodne kancelarije.
Potrebne su funkcionalne institucije, poštivanje sudskih odluka i politički dogovori koji ne zavise od stalnih međunarodnih intervencija.
ZAKLJUČAK
Geidtov prijedlog zaslužuje ozbiljnu raspravu jer pokušava povezati završetak međunarodnog nadzora s konkretnim obavezama.
Ali plan zatvaranja nije isto što i dokaz da su uslovi za zatvaranje već ispunjeni.
Bosni i Hercegovini potreban je odgovor na oba pitanja: kako završiti međunarodni nadzor i kako osigurati da država nakon toga normalno funkcioniše.
Jer konačni cilj ne bi trebao biti samo zatvoren OHR.
Cilj bi trebala biti država u kojoj institucije rade, političari odgovaraju za svoje odluke, a građani ne zavise od međunarodnih intervencija da bi se poštovali zakoni.
Šta vi mislite: treba li OHR zatvoriti u jasno određenom roku ili tek nakon što se ispune svi uslovi za njegovo zatvaranje?
Izvori:
EUalive, Christopher Geidt, 23. oktobar 2026. – Bosnia deserves better than permanent probation.
Office of the High Representative – Agenda 5+2.
DGAP, 29. septembar 2026. – As Bosnia Votes, Western Consensus Is Broken.
Carl Bildt, 21. juni 2026. – Bosnia needs a political reboot to accelerate towards EU membership.
