Napad na vjerske simbole u Međugorju mora biti najstrože osuđen. Tu nema nikakve dileme. Ko god pali oltare, uništava kipove i ispisuje uvredljive poruke, mora biti pronađen, uhapšen i kažnjen u skladu sa zakonom.
Ali šta ćemo s onima koji su, prije nego što je policija uopće utvrdila ko je počinilac, već počeli tražiti neprijatelja među cijelim narodima?
Šta ćemo s političarima koji su jedva dočekali incident da ponovo zapale strah, podjele ljude i predstave sebe kao jedine zaštitnike ugroženog naroda?
Bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor pogodila je pravo u metu kada je poručila da je brzo hapšenje osumnjičenog ugasilo požar mržnje na kojem su „razni politički paraziti mislili politički parazitirati“.
OSUMNJIČENI JE POLJAK, A MRŽNJA JE VEĆ BILA USMJERENA PREMA KOMŠIJAMA
Policija je uhapsila 31-godišnjeg državljanina Poljske, zemlje s ogromnom katoličkom većinom i snažnom katoličkom tradicijom.
I šta sada?
Ko će se izviniti građanima Bosne i Hercegovine kojima se pokušalo podmetnuti da iza napada stoji nekakva organizovana kampanja protiv katolika? Ko će odgovarati za riječi izgovorene prije nego što je utvrđena ijedna činjenica?
Pojedini političari nisu sačekali ni identifikaciju osumnjičenog. Odmah su govorili o napadu na katolički narod, zastrašivanju katolika i širem udaru na njihova prava.
Na osnovu čega?
Zar je važnije zapaliti političku atmosferu nego sačekati policiju? Zar ljudima u ovoj zemlji već nije dosta života u strahu? Zar svaka budala koja počini krivično djelo mora postati povod da političari optuže čitave narode?
NE BRANE ONI SVETINJE, NEGO VLASTITE POZICIJE
Svetinje se ne štite širenjem mržnje. Vjera se ne brani neprovjerenim optužbama. Narod se ne štiti tako što mu se svakog jutra pronađe novi neprijatelj.
Politički profiteri upravo to rade godinama. Kada nemaju rezultate, nude strah. Kada nemaju rješenja, nude podjele. Kada nemaju odgovore za korupciju, siromaštvo i odlazak mladih, pronađu incident i od njega naprave nacionalnu opasnost.
Nije njih najviše pogodilo oštećenje kipa. Njih je pogodilo što je osumnjičeni brzo uhapšen i što se nije uklopio u unaprijed pripremljenu priču.
Jer šta će politički parazit kada mu činjenice oduzmu domaćina?
Napad u Međugorju treba osuditi bez ikakvog opravdanja. Počinioca treba kazniti. Ali jednako glasno treba osuditi one koji su pokušali tuđi vandalizam pretvoriti u gorivo za međunacionalnu mržnju.
Ovaj put policija je brzo pronašla osumnjičenog. Još samo da građani konačno prepoznaju one koji godinama pale mnogo opasnije požare — požare straha, mržnje i podjela.
Dok god na tome osvajaju glasove, pokušavat će ponovo. Pitanje je samo: hoćemo li im i sljedeći put dozvoliti?
