Danski ministar bi zabranio ezan: Kad država počne mjeriti vjeru decibelima, otvara se opasno pitanje
Kako prenosi Klix.ba, danski ministar za imigraciju Morten Bødskov ponovo je pokrenuo pitanje zabrane javnog ezana u Danskoj, poručivši da takav poziv na molitvu “nema mjesto” u toj zemlji.
Posebno je odjeknula njegova izjava da ljudi ne bi smjeli imati osjećaj da su završili u “predgrađu Islamabada” dok šetaju Danskom.
I odmah treba reći jasno: država ima pravo uređivati javni prostor, buku i pravila života. Niko ne treba biti iznad zakona. Ali kada se jedna vjerska praksa izdvaja kao problem sama po sebi, onda to više nije samo pitanje zvuka. To postaje pitanje odnosa prema ljudima koji tu žive, rade, plaćaju poreze i smatraju tu zemlju svojim domom.
Nije isto regulisati buku i zabranjivati simbol
Ako je problem jačina zvuka, vrijeme emitovanja ili blizina stambenih zgrada, to se može urediti propisima. Tako rade i druge evropske zemlje. Postoje ograničenja, dozvole, lokalni dogovori i pravila koja važe za sve.
Ali potpuna zabrana na nivou države šalje mnogo širu poruku. Ona ne kaže samo: “Ne smije biti preglasno.” Ona zvuči kao: “Ovo ne želimo čuti nikako.”
A tu nastaje ozbiljan problem. Jer u demokratskoj državi sloboda vjere nije ukras na papiru. Ako jedni mogu javno pokazivati svoju vjeru, drugi ne smiju biti tretirani kao smetnja samo zato što je njihova tradicija drugačija.
Danska sve oštrija prema migrantima
Ova najava ne dolazi iz praznog prostora. Danska već godinama ima jednu od najstrožijih migracionih politika u Evropi. Vlasti su ranije donosile kontroverzne mjere prema migrantima, azilantima i naseljima s većim brojem ljudi stranog porijekla.
Zato mnogi ovu najavu neće doživjeti samo kao raspravu o ezanu, nego kao nastavak političke linije u kojoj se muslimani stalno predstavljaju kao problem javnog prostora.
Naravno, treba biti pošten: svaka zemlja ima pravo čuvati svoj poredak, sigurnost i društvena pravila. Ali granica je tanka. Jedno je tražiti integraciju i poštovanje zakona. Drugo je stvarati atmosferu u kojoj se čitava vjerska zajednica osjeća kao da je neželjena.
Narodski rečeno: pravila da, ponižavanje ne
Ako se pravila donose zbog mira komšija, onda neka važe jednako za sve. Ako je problem buka, neka se mjeri buka. Ako je problem javni red, neka se uređuje javni red. Ali ako je problem to što se čuje muslimanski poziv na molitvu, onda treba otvoreno reći da se ne vodi rasprava o decibelima, nego o identitetu.
Danski ministar će vjerovatno dobiti aplauz dijela javnosti. Takve izjave uvijek izazovu reakcije. Ali država ne smije graditi politiku na strahu od tuđe vjere.
Jer danas je ezan. Sutra može biti nešto drugo. A kada jednom prihvatimo da se slobode jedne grupe mogu suziti zato što nekome “smeta osjećaj”, onda se otvara put koji nikada ne završava dobro.
Prava država ne pokazuje snagu tako što udara po slabijoj zajednici. Pokazuje je tako što postavlja jasna pravila, ali čuva dostojanstvo svakog čovjeka.
Izvor: Klix.ba, The Telegraph, The Copenhagen Post
