Lukašenko zaprijetio Zelenskom: Bjelorusija ne želi rat, ali poruka iz Minska zvuči kao ozbiljno upozorenje
Kako prenosi Jutarnji list, bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko poslao je ozbiljnu poruku ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, tvrdeći da je preko njegovih predstavnika poručio da Ukrajina ne smije pokušavati uvući Bjelorusiju u rat. U trenutku kada rat u Ukrajini ponovo ulazi u opasnu fazu, svaka ovakva izjava iz Minska odmah dobija dodatnu težinu.
I da se ne lažemo, ovo nije obična politička izjava za televiziju. Kada lider Bjelorusije, čovjek koji je najbliži saveznik Vladimira Putina, kaže da bi se “priroda rata odmah promijenila” ako bi Ukrajina krenula na Bjelorusiju, onda to zvuči kao poruka koja se pažljivo šalje i Kijevu, i Moskvi, i Zapadu.
Bjelorusija balansira između Moskve i straha od rata
Bjelorusija je od početka rata u nezgodnoj poziciji. Nije direktno ušla u rat protiv Ukrajine kao Rusija, ali je jasno da je politički i vojno vezana za Moskvu. Upravo zato svaka napetost na toj liniji izaziva pitanje: da li Putin pokušava dodatno uvući Bjelorusiju u sukob?
Zelenski je ranije tvrdio da Moskva želi dublje uključiti Minsk na rusku stranu. Posebno se govorilo o repetitorima u Bjelorusiji koji, prema ukrajinskim tvrdnjama, pomažu ruskim dronovima u napadima na Ukrajinu. Kijev je čak zaprijetio da će takve sisteme onesposobiti, što bi moglo otvoriti potpuno novu opasnu stranicu rata.
Lukašenko sada tvrdi da ne želi rat s Ukrajincima. Ali njegova poruka je istovremeno i upozorenje: ako neko udari na Bjelorusiju ili je pokuša uvući u sukob, odgovor bi mogao promijeniti tok rata.
Poruka Zelenskom ili poruka Putinu?
Ovdje se mora postaviti jedno ozbiljno pitanje: kome Lukašenko zapravo šalje poruku? Zelenskom, da ne dira Bjelorusiju? Ili Putinu, da Minsk ne želi biti gurnut u rat iz kojeg bi se teško izvukao?
Jer Bjelorusija je strateški važna zemlja. Graniči s Ukrajinom, Rusijom i članicama NATO-a. Ako bi se i ona direktno uključila u rat, cijela sigurnosna slika Evrope postala bi još opasnija.
Zato nije slučajno što se u isto vrijeme pojavljuju tvrdnje da Moskva pritišće Minsk da više pomogne u ratu. Kremlj to odbacuje, ali u ovakvim sukobima rijetko šta dolazi slučajno. Velike sile često jedno govore javno, drugo rade iza zatvorenih vrata, a male i zavisne države plaćaju najveću cijenu.
Narod najviše strahuje od širenja rata
Običan čovjek u cijeloj ovoj priči ne gleda diplomatske fraze nego jedno: hoće li rat ostati tamo gdje jeste ili će se proširiti? Jer svako novo uključivanje države znači više mrtvih, više izbjeglica, više straha i veći rizik da se Evropa dodatno zapali.
Lukašenko kaže da Bjelorusija ne želi rat protiv Ukrajinaca. Dobro je ako je tako. Ali narod zna da se ratovi često ne šire zato što ih neko javno želi, nego zato što jedna pogrešna odluka, jedan napad ili jedna provokacija pokrenu lanac koji se više ne može zaustaviti.
Zato ova poruka iz Minska ne smije biti shvaćena samo kao još jedna izjava autoritarnog lidera. Ona pokazuje koliko je situacija opasna i koliko malo treba da se rat proširi izvan sadašnjih granica.
A kad političari kažu “ne želimo rat”, narod obično prvo pomisli: onda nemojte raditi ništa što ga može donijeti.
Izvor: Jutarnji list
